U povijesti svetaca, Ljudevit i Zelija Martin prvi su supružnici koji su zajedno kanonizirani. Njihova svetost oblikovala se u svakodnevici; živjeli su je u uzajamnoj vjernosti i herojskoj ustrajnosti, jedno s drugim i jedno po drugome, stavljajući Boga na prvo mjesto u svojem životu.

Ova devetnica želi nas uvesti u njihovu obitelj i potaknuti nas da se utječemo njihovu zagovoru kako bismo i mi, po njihovu primjeru, sve više davali mjesto Bogu u svom životu.

1. DAN: MOLITVA

„Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: ‘Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.“ (Lk 11,1)

Razmatranje

  • Molitva ima važno mjesto u životu svetih Ljudevita i Zelije; osobna ili obiteljska, duboko obilježava njihovu djecu.
    Sveta Terezija od Djeteta Isusa svjedoči da joj je, dok je bila „mala kraljica…, sama uz svog Kralja (svoga oca)“, bilo dovoljno „gledati ga da zna kako mole sveci…“

Celina se prisjeća:
„Kad bi primio pričest, ostajao bi tih na putu kući. ‘Nastavljam razgovarati s našim Gospodinom’, govorio bi nam.“

Imaju veliko pouzdanje u Boga i sve mu povjeravaju u molitvi. Sveta Zelija piše u jednom od svojih pisama:
„Kad pomislim što je dobri Bog, u kojega sam stavila svu svoju nadu i u čije sam ruke predala brigu za svoje poslove, učinio za mene i za mog muža, ne mogu sumnjati da njegova božanska Providnost na poseban način bdije nad svojom djecom.“

Odluka

Danas odvajam vrijeme za susret s Bogom u molitvi i povjeravam mu svoje radosti i svoje patnje.

MOLITVA NA KRAJU SVAKOGA DANA

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
MOLITVA SVETIM LJUDEVITU I ZELIJI

Sveti Ljudevite i Zelija,

koji ste u svom bračnom i obiteljskom životu dali svjedočanstvo

uzornog kršćanskog života, stavljajući Boga na prvo

mjesto kroz vjerno ispunjavanje svojih dužnosti i prakticiranje

evanđeoskih vrlina: pomozite nam da steknemo

nepokolebljivo povjerenje u Boga

i da se prepustimo Njegovoj volji,

kao što ste i vi činili kroz kušnje, žalosti i patnje,

ali i radosti koje su obilježile vaš život.

Pomozite nam da ljubimo Boga svim srcem,

da i u svakodnevnim teškoćama ustrajemo

u radosti i nadi koje nam daje živa vjera u Krista.

Zagovor vaš neka nam isprosi tu milost

i ovoga dana.

Amen.

Sveti Ljudevite i Zelija, molite za nas.

2. DAN: OBITELJSKI ŽIVOT

„Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,14)

Razmatranje

Obitelj Martin iskusila je sve radosti i poteškoće jednog običnog obiteljskog života. Sa svojih devetoro djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi, sveti Ljudevit i Zelija imali su zahtjevnu zadaću: omogućiti svakome od njih da razvije darove naravi i milosti. U tome su se trudili s duhom kreativnosti i vjere koji ih je uvijek poticao da teže višemu.

Sve se odvija u povjerenju i ljubavi, ne bez humora:
„Obećala sam djeci proslaviti svetu Katarinu u nedjelju navečer“, piše sveta Zelija. „Marija želi uštipke, drugi kolače, neki kestene; a ja bih najradije mir!“

„Obiteljske večeri, tako radosne, ujedno su bile i prilika za dodatni vjerski odgoj.“
„Vrlo često su nas roditelji podsjećali na stvarnosti vječnosti“, izvještava Marija, njihova najstarija kći.

Otac je „uvijek dostupan da sasluša svoje kćeri, da ih savjetuje i primi njihove riječi u srce ispunjeno Bogom.“

Kad se pojave poteškoće, nose se u molitvi, primjerice u odgoju Leonije:
„Duboko me žalosti vidjeti Leoniju takvu kakva jest“, pisala je njezina majka; „ponekad se nadam, ali se često obeshrabrim“;
„Samo je dobri Bog može promijeniti i uvjerena sam da će to učiniti.“

Odluka

Danas molim za svoju obitelj.

Molitva

3. DAN: VJERSKA PRAKSA

„Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.“ (Mk 1,35)

Razmatranje

Sveti Ljudevit i Zelija „u jutro svojih vrlo ispunjenih dana, najčešće već u pet i trideset, zajedno odlaze u crkvu. Oboje su vjerni pričesti prvoga petka u mjesecu.“ Prema običajima njihova vremena, pričešćuju se četiri do pet puta tjedno, uz redovitu ispovijed. Sudjeluju i u životu svoje župe, poput klanjanja, nedjeljne večernje molitve, procesija i korizmenih propovijedi.

Imaju veliku pobožnost prema svecima, kako sveta Zelija pripovijeda dok je mala sveta Terezija bila na samrti:
„Brzo sam se popela u svoju sobu, kleknula pred kipom svetog Josipa i molila ga da dijete ozdravi, predajući se ujedno volji dobrog Boga, ako ju želi uzeti k sebi. Ne plačem često, ali tada sam plakala moleći. Nisam znala trebam li sići dolje… naposljetku sam to učinila. I što sam vidjela? Dijete je sisalo svom snagom.“

Odluka

Danas činim ispit savjesti i iskreno se kajem zbog svih svojih nedostataka ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Molitva

4. DAN: DUŽNOSTI STANJA

„Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’“ (Lk 17,10)

Razmatranje

Ljudevit i Zelija su poduzetnici koji uspješno vode svoje poslove, najprije svatko zasebno, a kasnije zajedno. Što god rade, rade dobro. Za Ljudevita Martina kaže se da nastoji „prodavati samo predmete vrlo dobre kvalitete te sve sam napraviti i provjeriti“. Prema svjedočanstvu njegove vlastite kćeri, „strogo je kažnjavao svaku nemarnost kad bi je uočio“.

Čak i kada ih posao opterećuje, znaju iz toga izvući korist za produbljenje svoje povezanosti s Bogom. Sveta Zelija piše:
„Taj nesretni alençonski čipkarski posao zagorčava mi život: kad imam previše narudžbi, rob sam najgoreg ropstva… A kad ih nema, imam noćne more. Što učiniti? Treba se pomiriti i prihvatiti to što je moguće hrabrije.“
Dodaje: „Dobri Bog, koji je dobar Otac, nikada svojim stvorenjima ne daje više nego što mogu nositi.“

Ne rade nedjeljom, iako bi od toga mogli imati dobit, osobito u ono vrijeme. Za njih rad nije sredstvo bogaćenja.
„Osjećam“, kaže sveti Ljudevit Martin, „da bih lako mogao zavoljeti ulaganja novca, ali ne želim se tome prepustiti, to je opasan put.“

Sveta Zelija također povjerava svojoj šogorici:
„Želja za gomilanjem većeg bogatstva nije ono što me pokreće… moram ići do kraja zbog svoje djece i nalazim se u poteškoćama jer moram osigurati posao svojim radnicama.“
„Novac nije ništa kada je riječ o posvećenju i savršenstvu jedne duše.“

Odluka

Danas izvršavam svoju dužnost iz ljubavi prema Bogu i za dobro drugih.

Molitva

5. DAN: LJUBAV (MILOSRDNA LJUBAV)

,,Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” (Iv 13,34)

Razmatranje

Supružnici Martin svjesni su svojih dužnosti prema bližnjemu, a jednostavnost njihova života čini ih osjetljivima na potrebe drugih. Celina pripovijeda:
„Ako je u kući vladala štedljivost, bila je velikodušnost kada je trebalo pomoći siromašnima. Išli smo im ususret, tražili ih, nagovarali da uđu u naš dom, gdje su bili obilno darivani, nahranjeni, odjeveni i potaknuti na dobro. Još uvijek vidim svoju majku kako brižno pomaže jednom siromašnom starcu. Imala sam tada sedam godina, ali toga se sjećam kao da je bilo jučer. Bili smo u šetnji na selu kada smo na putu susreli siromašnog starca koji je izgledao vrlo nesretno. Majka je poslala Tereziju da mu odnese milostinju. Bio je toliko zahvalan da je započela razgovor s njim. Tada ga je majka pozvala da nas slijedi i vratili smo se kući. Pripremila mu je dobru večeru, jer je umirao od gladi, te mu dala odjeću i par cipela… i pozvala ga da se vrati kad god bude u potrebi.“

Ako bi se neka od njezinih radnica razboljela, sveta Zelija bi je nedjeljom posjećivala i nije oklijevala pomoći joj u svemu potrebnom, kao i služavki:
„Znalo joj se dogoditi da tri tjedna, danju i noću, ostane uz postelju Louise, koja je imala teške napade reumatskih bolova, ne želeći je ni pod koju cijenu poslati u bolnicu.“

Kada sveti Ljudevit Martin, sa svoje strane, „zna za bolesnike u susjedstvu kojima je obraćenje hitno potrebno, svjedoči se o njegovoj gorljivosti da ih posjećuje i da potiče cijelu svoju obitelj na molitvu kako bi se odlučili primiti posljednje sakramente.“ Njegova supruga „najbolje što može pomaže mu u toj zadaći.“

Odluka

Danas činim dobro nekome: osmijehom, pozivom, posjetom ili milostinjom…

Molitva

6. DAN: MILOSRĐE

„Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ (Lk 6,36)

Razmatranje

Sveti Ljudevit i Zelija, svjesni svoje slabosti, dopustili su da ih preobrazi Božje milosrđe te su ga nastojali živjeti u svakodnevici. Celina pripovijeda:
„U svojoj starosti, Marija, naša najstarija sestra, s tugom se, pa čak i sa suzama, prisjećala uzdaha naše majke kada bi vidjela štetu učinjenu na svojoj čipki – štetu koju je, uz mnogo bdijenja i napora, popravljala, ne uputivši pritom ni jednu riječ prijekora.“

„Po uzoru na moga oca, prakticirala je dobrohotnost u prosuđivanju, suzdržavajući se od ogovaranja bližnjih, bila je u tome vrlo obazriva i savjesna te je, ponekad s velikom poniznošću, sebi predbacivala sitne dosjetke koje bi joj njezina živahnost lako nametnula.“

Zelija o tome kaže:
„Ja, koja sam imala slabost da se rugam gospođi Y., zbog toga osjećam beskrajno žaljenje. Ne znam zašto nemam simpatije prema njoj, a ona mi je učinila samo dobro i pružila usluge… Zato se želim iskreno obratiti i već sam započela, jer već neko vrijeme koristim svaku priliku da o toj gospođi govorim dobro.“

Odluka

Danas se trudim ne govoriti loše o drugima, a ako su mi učinili kakvu nepravdu, molim Gospodina milost da im oprostim.

Molitva

7. DAN: KUŠNJE

,,Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (Mt 16,24)

Razmatranje

Sveti bračni par bio je pogođen mnoštvom kušnji: u odgoju djece, kroz bolest i žalost… Sveta Zelija povjerava svojoj šogorici:
„Vidiš, draga sestro, da patnje postoje za sve; najsretniji su samo oni koji su najmanje nesretni. Najmudrije i najjednostavnije u svemu tome jest predati se volji Božjoj i unaprijed se pripremiti da svoj križ nosimo što hrabrije.“

I dodaje u drugom pismu:
„Najbolje je sve predati u ruke dobrog Boga i čekati događaje u miru i predanju njegovoj volji. To je ono što ću nastojati činiti.“

Sveti Ljudevit povjerava svojim kćerima da je za sve milosti i dobročinstva koja je primio jednom izmolio ovu molitvu:
„Bože moj, ovo je previše! Da, ja sam previše sretan; nije moguće ići u nebo na ovakav način, želim nešto trpjeti za tebe! I prinio sam se…“
Riječ „žrtva“ zastala mu je na usnama; nije ju se usudio izgovoriti pred njima, ali su razumjele.

Sveta Zelija također se potpuno predala Bogu, osobito tijekom svoje duge agonije:
„Kad bi bila potrebna samo žrtva moga života da Leonija postane svetica, rado bih to učinila.“

Odluka

Danas prikazujem svoj dan onakav kakav jest, s povjerenjem i u predanju volji Božjoj.

Molitva

8. DAN: DJEVICA MARIJA

,,Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi.” (Iv 19,26–27)

Razmatranje

Ljudevit i Zelija imaju veliku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Kip Bezgrešne stoji u njihovoj kući; upravo se kraj njega obitelj okuplja na molitvu.

Sveta Zelija potiče svoga brata da se i on utječe Djevici Mariji:
„Živiš vrlo blizu crkve Naše Gospe od Pobjede. Pa dobro! Uđi barem jednom dnevno i izmoli jednu Zdravomariju Blaženoj Djevici. Vidjet ćeš da će te ona na poseban način štititi i da će ti pomoći uspjeti u ovom životu, kako bi ti zatim dala vječno blaženstvo. To što ti govorim nije neka pretjerana i neutemeljena pobožnost; imam razloga pouzdati se u Blaženu Djevicu, primila sam od nje milosti koje samo ja poznajem.“

Svake godine odlazi na hodočašće u baziliku Bezgrešnog Začeća u Séesu i povjerava se Mariji:
„Ove godine opet ću rano ujutro poći k Blaženoj Djevici; želim biti prva koja će stići. Dat ću joj svoju svijeću kao i obično… molit ću je samo da one (njezine kćeri) koje mi je dala budu sve svete i da ih ja slijedim izbliza, ali one moraju biti mnogo bolje od mene.“

Na kraju svojega života, kako svjedoči Marija, sveta Zelija „ne ispušta krunicu iz ruku; uvijek moli unatoč svojim patnjama… Prije petnaest dana još je cijelu krunicu molila klečeći pred Blaženom Djevicom…“

Odluka

Danas se na poseban način sjedinjujem s Djevicom Marijom; molim jednu deseticu krunice i potpuno se, zauvijek, povjeravam svojoj Nebeskoj Majci.

Molitva

9. DAN: ŽELJA ZA NEBOM

,,Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.” (Fil 3,20–21)

Razmatranje

Roditelji Martin oduvijek su željeli ići u nebo. Svaki trenutak njihova života usmjeren je prema tom konačnom cilju. Sveta Terezija govori o nebu „prema kojem su težile sve njihove radnje i želje.“

To je ujedno i njihovo zlatno pravilo u odgoju djece, kako svjedoči sveta Zelija u jednom od svojih pisama:
„Kad smo dobili djecu, više nismo živjeli nego za njih; to je bila sva naša sreća… zato sam željela imati mnogo djece kako bih ih odgojila za nebo.“

Sveti Ljudevit jednom je rekao dvjema svojim kćerima:
„Da, imam cilj, a moj cilj je ljubiti Boga svim svojim srcem.“

A sveta Zelija često izražava svoju želju da bude svetica i da ode u nebo:
„Moj duh više ne prebiva na zemlji, on putuje u više sfere.“
„Prava sreća nije na ovome svijetu; gubimo vrijeme tražeći je ovdje.“
„Zemlja nije naša prava domovina.“

Odluka

Danas prikazujem svoju prošlost i živim svoju sadašnjost u povjerenju i nadi, kao put prema cilju svoga života – ulasku u nebo.

Molitva