Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Danas, na Drugu korizmenu nedjelju, Evanđelje nam govori o Isusovu preobraženju (Lk 9, 28-36). Uzišavši s Petrom, Jakovom i Ivanom na vrh gore, Isus uranja u molitvu i zablista svjetlom. Tako pokazuje svojim učenicima što se krije iza gestâ koje čini među njima: svjetlo njegove beskrajne ljubavi.

Dijelim ove misli s vama dok prolazim kroz teško razdoblje kušnje i pridružujem se tolikoj bolesnoj braći i sestrama: krhkima, u ovome času, poput mene. Naše je tijelo slabo, ali i usprkos tome ništa nas ne može spriječiti da ljubimo, da molimo, da darujemo sebe, da jedni za druge budemo, u vjeri, svijetli znakovi nade. Koliko samo svjetla sja, u tom smislu, u bolnicama i ustanovama za skrb i njegu! Koliko pažnje, pune ljubavi, obasjava sobe, hodnike, klinike, mjesta gdje se vrše najskromnije službe! Zato vas danas želim pozvati da mi se pridružite u slavljenju Gospodina, koji nas nikada ne napušta i koji u trenucima boli uz nas stavlja ljude koji odražavaju zraku njegove ljubavi.

Zahvaljujem svima vama na vašim molitvama i zahvaljujem onima koji mi pomažu s takvom predanošću. Znam da mnoga djeca mole za mene; neka od njih su danas došla ovdje u “Gemelli” u znak blizine. Hvala vam, predraga djeco! Papa vas voli i uvijek čeka kad će se susresti s vama.

Nastavimo moliti za mir, napose u ratom ranjenim zemljama: u mučeničkoj Ukrajini, u Palestini, Izraelu, Libanonu, Mjanmaru, Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo.

I molimo za Crkvu, pozvanu da razlučivanje s nedavne sinodske skupštine pretoči u konkretne odluke. Zahvaljujem Glavnom tajništvu Sinode koje će u sljedeće tri godine pratiti mjesne Crkve u ovom zalaganju.

Neka nas Djevica Marija štiti i pomogne nam da poput nje budemo nositelji svjetla i mira Kristova.