Bog nas nikad ne ostavlja same, nego je sve vrijeme uz nas – kazao je Papa kako bi nazočnima posvijestio stvarnu Isusovu prisutnost u našem životu. „Čuo sam jednom da je netko za ovaj evanđeoski odlomak kazao: Ovo izgleda kao telefonski imenik! – E, ipak nije – kazao je Papa – druga je to stvar! Ovaj odlomak Evanđelja donosi jedan važan povijesni argument, u kojem vidimo da je Bog – kako je to znao reći Sveti Lav Veliki, papa – poslao svoga Sina. Isus, koji je iste naravi s Ocem, Bogom; također je iste naravi sa svojom Majkom. Ovo je upravo ta istonaravnost s Majkom, po kojoj Bog ulazi u (našu ljudsku) povijest. Bog je htio postati dio povijesti. On je s nama i uz nas je prelazio svoj zemaljski put.

Poslije prvoga grijeha u Zemaljskom raju – nastavio je Papa – „imao je ovu ideju: prijeći ovaj put zajedno s nama“. Pozvao je na put Abrahama, prvoimenovanog na popisu, i Abraham ga je započeo. Poslije su njega došli Izak, Jakov, Juda i tako se ovaj hod nastavlja kroz povijest. „Bog hodi sa svojim narodom“, kazao je. Nije nas htio spasiti bez povijesti nego je, zajedno s nama, htio stvarati povijest; i to povijest u kojoj ima i svetaca i grešnika – kazao je Sveti Otac.

Nije tu riječ o „kojekakvim grešnicima“ nego o velikima, a ipak Bog je s njima stvarao povijest. S grešnicima koji nisu odgovorili na sve njegove zamisli. Pomislimo, recimo, na Salomona, tako velikog i inteligentnog, a siromašak je završio tako da nije znao ni kako se zove! Ipak, Bog je bio s njime. To i jest lijepo, nije li? Bog istonaravan s nama. Zajedno s nama stvara povijest – štoviše – kad se Bog hoće predstaviti, kaže da je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. No, kako se zove Bog; koje mu je ime? – upitao je Sveti Otac. Svi smo mi; svatko od nas… On od nas posuđuje ime kako bi ga učinio svojim prezimenom: Ja sam Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev,.. Mariettin, Harmonijin, Marisin, Šimunov – Bog sviju! – ustvrdio je Papa. Od nas posudi prezime. Božje prezime je svatko od nas.

„On je naš Bog“ – kazao je – s nama stvara povijest; naše ime uzima za svoje prezime“; „dopustio je da mi pišemo povijest“. Mi ispisujemo ovu povijest milosti i grijeha i On stoji iza nas“. To je Božja poniznost, strpljenje i ljubav – kazao je Sveti Otac – On je naš! I ovo nas gane: „Tolika ljubav, nježnost, imati Boga kao što je On!

Njegova je radost, podijeliti s nama svoj život. Knjiga mudrosti kaže da je radost Gospodnja, boraviti među sinovima ljudskim; s nama. Kako se bliži Božić, dolazi nam da mislimo: ako je On svoju povijest stvarao s nama; ako je naše ime, uzeo sebi za prezime; ako je dopustio da mi pišemo njegovu povijest – onda barem pustimo, da On piše našu povijest – kazao je Papa. Svetost je – pustiti da Bog piše našu povijest; to je ujedno i božićna želja za sve nas; da ti Bog ispiše tvoju vlastitu povijest, a ti da mu to dopustiš. Tako budi! – kazao je na kraju Sveti Otac.

Radio Vatikan