ALBANSKA SVETICA Papa odredio da se spomendan Majke Terezije unese u Opći rimski kalendar Cilj upisivanja ovog liturgijskog slavlja u Kalendar ima kao cilj predložiti Majku Tereziju kao iznimnu svjedokinju nade za one koji su tijekom života bili odbačeni IKA, Bitno.net Podijeli: Foto: Vivida Photo PC/Shutterstock Dana 24. prosinca 2024., na dan kada je papa Franjo otvorio vrata vatikanske bazilike, obilježavajući tako početak Jubilarne godine nade, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdao je dekret u ime Svetog Oca (prot. br. 703/24) kojim je slavlje svete Terezije iz Kalkute, djevice, upisano u kalendar rimskog obreda 5. rujna kao neobavezan spomendan, prenosi se u tekstu kardinala Arthura Rochea, prefekta Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, a koji je objavljen u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 11. veljače, prenosi IKA. Ovim upisom u Opći rimski kalendar, Sveti Otac odgovorio je na molbe biskupa, redovnika i vjerničkih udruga. Nakon pažljivog razmatranja utjecaja duhovnosti svete Terezije iz Kalkute u cijelom svijetu, cilj upisivanja ovog liturgijskog slavlja u Kalendar ima kao cilj predložiti ju kao iznimnu svjedokinju nade za one koji su tijekom života bili odbačeni. Zajedno s Dekretom objavljeni su i tekstovi na latinskom jeziku koji će se dodati svim kalendarima i liturgijskim knjigama za slavlje mise i liturgije časova, kao i Rimskom martirologiju. Papa Franjo je tijekom svog pontifikata nekoliko puta intervenirao u Opći rimski kalendar. Tako su prije Majke Terezije svoj liturgijski spomendan dobili sveta Marta, Marija i Lazar, sveti Grgur iz Nareka, sveti Ivan Avilski, sveta Hildegarda iz Bingena, sveti Pavao VI., Faustina Kowalska te Gospa Loretska. Podijeli:
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (3) Kršćanski govor o patnji i smrti – izlaz iz začaranog kruga očaja i beznađa
NOVA RECENZIJA Prolog pjesmarice Boba Dylana: novo izdanje ‘The Bootleg Series’ kao dokument početka jedne velike glazbene priče
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (2) Od individualizma do indiferentizma: Zašto kultura života uzmiče pred kulturom smrti?