U knjizi “Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju djetinjstva (dob 0–10)” roditeljstvo se ne promatra tek kao skup pravila i metoda, nego kao put koji se živi u odnosu s Bogom – kroz milost, strpljenje i svakodnevno obraćenje. Upravo u tom duhovnom okviru otkriva se koliko su važni uzori onih koji su prije nas prošli slične izazove. Među njima posebno mjesto zauzima sveti Ivan Bosco, svetac koji je, iako nije bio roditelj, ostavio dubok trag u razumijevanju odgoja djece. Njegov pristup, utemeljen na ljubavi, blagosti i razumu, i danas nadahnjuje obitelji koje traže način kako odgajati djecu bez straha, a s povjerenjem i poštovanjem.

Sveti Ivan Bosco još je jedan izuzetno važan svetac za katoličke obitelji. Iako nije bio roditelj, bio je veliki kršćanski učitelj i osnivač redovničkoga reda (salezijanaca) koji je bio posvećen pomaganju i obrazovanju djece. Mnogi učenici koje je sveti Ivan Bosco poučavao bili su beskućnici ili delinkventi. U to je vrijeme vladalo mišljenje da su djeca, a posebno ta, gotovo kao životinje koje reagiraju samo na fizičke kazne i stroge opomene. Jednoga je dana Djevica Marija pohodila svetoga Ivana Bosca u viđenju i rekla mu da djecu treba ispravljati, „ne udarcima, nego slatkoćom i ljubaznošću”. Duboko dirnut tim viđenjem, sveti Ivan razvio je sustav discipline koji je nazvao preventivnim, kao suprotnost onome što je smatrao težim, „represivnim sustavom” svoga vremena. Poučavao je sljedbenike da čak i najtvrdoglavija, neposlušna djeca mogu postati poslušna ako im se pristupi s ljubavlju i poštovanjem. Smatrao je da kršćanska disciplina nije samo način da djeca nauče ponašati se, već da je to put evangelizacije djece koji ih usmjerava prema ljubavi i vrlinama. Rekao je da se njegova metoda „sastoji u tome da se poznaju pravila i propisi… a zatim se djeca prate tako da uvijek budu pod budnim okom [odgojitelja] koji će, poput brižnih očeva, razgovarati s njima, voditi ih kroz sve situacije, savjetovati ih i ljubazno ih ispravljati, što znači da će ih upravljati prema situaciji u kojoj neće moći pogriješiti”. Sveti Ivan Bosco nikada nije želio dovoditi svoje učenike u napast. Radije je usmjeravao pozornost na to da poučava djecu što da rade i zatim ih podržava u njihovim uspjesima, umjesto da ih ignorira dok ne počine prijestup, a potom ih kažnjava. Preventivni sustav oblikuje karakter djece putem „razuma, vjere i ljubaznosti”. Glede oštrih kazni koje su tada bile uobičajene, njegova poznata izjava glasi: „Udaranje [djeteta] i na koji način (…) treba potpuno izbjegavati jer (…) to jako ljuti mlade i degradira odgojitelja.” Ovime je odrazio stav još jednoga velikoga sveca, svetoga Ivana Zlatoustoga, crkvenoga naučitelja (službeni crkveni naslov koji se daje onim svecima čiji je nauk posebno važan za razumijevanje vjere), koji je rekao: „Navikavaj (svoje dijete) da ga se ne odgaja štapom; jer ako ga osjeti (…) naučit će ga prezirati. A kada ga nauči prezirati, tvoj sustav postat će ništavan.”

Sv. Ivan Bosco jedini je svetac za kojega znamo da je Crkvi ponudio tako sveobuhvatan sustav odgoja djece, no i drugi sveti muškarci i žene, poput oca Eda Flanagana, sluge Božjega i utemeljitelja organizacije Boys and Girls Town u SAD-u, koja pruža sigurno okruženje za djecu koja su ostala bez roditeljske skrbi ili su izložena različitim oblicima zlostavljanja ili zanemarivanja, te poznatih katoličkih odgojiteljica Marije Montessori i Sofije Cavalletti (koja je razvila Katehezu Dobroga Pastira, pristup vjerskomu obrazovanju utemeljen na metodama Montessori), također su zagovarali sličan pristup disciplini koji se temelji na ljubavi i pažnji. Svi ovi veliki katolici prepoznali su da je najbolji način da se pomogne djeci da budu najbolja verzija sebe održavanje visoko postavljenih standarda, ali uz nježnu podršku njihovu uspjehu. O mnogim blagim, ali vrlo učinkovitim tehnikama discipline govorit ćemo u sljedećim poglavljima. No za sada je dovoljno razumjeti da pristup disciplini utemeljen u ljubavi i pažnji bolje odgovara našoj katoličkoj vjeri. Naravno, svi nas sveci mogu nečemu poučiti. Baš kao što biste možda poslali poruku svojemu najboljemu prijatelju tražeći malo roditeljskoga suosjećanja i podrške, ne zaboravite tražiti zagovor svetaca, osobito u onim teškim danima kada osjećate da nemate ni gram snage, a ni prijatelja na vidiku. Traženje pomoći od svetaca nije samo pobožna praksa. To spašava život!

Molitva

Gospodine Isuse Kriste, pomozi mi da odgajam i ispravljam svoju djecu onako kako je tvoja Majka poučila svetoga Ivana Bosca — s blagošću i ljubavlju. Podsjeti me na svoju strpljivost i milosrđe koje mi uvijek pokazuješ kada te iznevjerim. Udijeli mi snagu da istu takvu milost i strpljenje pokažem svojoj djeci, čak i onda kada me razočaraju ili kada se osjećam frustrirano. Neka moje metode odgoja i ispravljanja uvijek budu utemeljene u ljubavi, a ne u strahu. Pomozi mi da u svakome trenutku budem primjer ljubavi i kreposti u našemu odnosu. Daj da svojoj djeci pokažem da hoditi tvojim putem nije samo ispravno već je to i put do sretnoga, ispunjenoga i svetoga života. Sveta obitelji i sveti Ivane Bosco, molite za nas! Amen.

Pitanja za razmišljanje

Kako molite svece za zagovor da vam pomognu u vašoj roditeljskoj ulozi i odgoju vaše djece?
Na koji način učenja svetoga Ivana Bosca izazivaju ili podržavaju vaše ideje o dobroj, pobožnoj disciplini?
U kojim trenucima ili situacijama najviše trebate Božju milost da budete nježniji i strpljiviji prema svojoj djeci?

Što biste mogli promijeniti u svojemu pristupu? Kojega ćete sveca zamoliti za pomoć da vas podrži u toj odluci?

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju djetinjstva (dob 0–10)” Grega i Lise Popcak. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net