Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Današnje nam Evanđelje predstavlja Isusa koji uči svoje učenike moliti Očenaš (usp. Lk 11, 1-13), molitvu koja je zajednička svim kršćanima. U njoj nas Gospodin poziva da se Bogu obraćamo s „abbà“, „oče“, poput djece, s „jednostavnošću, sinovskim pouzdanjem, […] smjernom odvažnošću, izvjesnošću da smo ljubljeni“ (Katekizam Katoličke Crkve, 2778).

Katekizam Katoličke Crkve u vezi s tim, služeći se prekrasnim izrazom, kaže da „objavljujući nam Oca, Molitva Gospodnja objavljuje nas nama samima“ (isto, 2783). I to je istina: što se zaufanije molimo Ocu nebeskom, to više otkrivamo da smo ljubljena djeca i to više spoznajemo veličinu njegove ljubavi (usp. Rim 8, 14-17).

U današnjem Evanđelju, nadalje, opisane su značajke Božjeg očinstva kroz neke sugestivne slike: sliku čovjeka koji ustaje usred noći da pomogne prijatelju dočekati neočekivanog posjetitelja; ili sliku roditelja koji se brine djeci dati ono što je za njih dobro.

One nas podsjećaju da nam Bog nikad ne okreće leđa kad mu se obratimo, pa čak i ako dolazimo kasno pokucati na njegova vrata, možda nakon zabludâ, propuštenih prilika ili neuspjehâ; čak i ako, da bi nas dočekao, mora „probuditi“ djecu koja su u postelji (usp. Lk 11, 7). Štoviše, u velikoj obitelji Crkve, Otac ne oklijeva svima nama iskazati ljubav na svakovrsne načine. Gospodin nas uvijek sluša kad mu se molimo, a ako nam ponekad odgovori i na načine koje je teško shvatiti, to je zato što djeluje s većom mudrošću i providnošću, nedokučivima našemu umu. Stoga, i u tim trenucima, ne prestajmo moliti s pouzdanjem: u njemu ćemo uvijek naći svjetlo i snagu.

Moleći Očenaš, međutim, osim što slavimo milost Božjeg sinovstva, izražavamo i svoju predanost da odgovorimo na taj dar, ljubeći jedni druge kao braća u Kristu. Jedan crkveni otac, razmišljajući o tome, piše: „Kad Boga nazivamo ‘našim Ocem’, moramo se sjetiti svoje dužnosti da se ponašamo kao djeca“ (sv. Ciprijan Kartaški, De dominica oratione, 11), a drugi dodaje: „Ne možete Boga svake dobrote nazivati svojim Ocem ako zadržite okrutno i neljudsko srce; u tom slučaju, naime, nemate više u sebi otisak dobrote nebeskog Oca“ (sv. Ivan Zlatousti, De angusta porta et in orationem dominicam, 3). Ne možemo se moliti Bogu kao „Ocu“, a zatim biti grubi i neosjetljivi prema drugima. Važno je, radije, dopustiti da nas preobrazi njegova dobrota, njegovo strpljenje, njegovo milosrđe, kako bi se njegovo lice, kao u nekom zrcalu, odražavalo u našemu.

Draga braćo i sestre, današnja nas liturgija poziva, u molitvi i ljubavi, da se osjećamo ljubljenima i da ljubimo kao što Bog nas ljubi: s raspoloživošću, diskretnošću, uzajamnom brigom i bez proračunatosti. Zamolimo Mariju da umijemo odgovoriti na taj poziv, kako bismo očitovali milinu Očeva lica.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Danas se slavi Peti svjetski dan baka i djedova i starijih osoba na temu „Blago čovjeku koji nije izgubio nadu“. Gledajmo na bake i djedove i starije osobe kao na svjedoke nade, kadre osvijetliti put novim naraštajima. Ne ostavljajmo ih same, već s njima sklopimo savez ljubavi i molitve.

Moje srce je blizu svima onima koji pate zbog sukobâ i nasiljâ diljem svijeta. Molim posebno za one koji su pogođeni sukobima na granici između Tajlanda i Kambodže, posebno za djecu i raseljene obitelji. Neka Knez mira nadahne sve da traže dijalog i pomirenje.

Molim za žrtve nasilja na jugu Sirije.

S velikom zabrinutošću pratim tešku humanitarnu situaciju u Gazi, gdje je civilno stanovništvo shrvano glađu te je i dalje izloženo nasilju i smrti. Ponovno upućujem svoj iskreni apel za prekid vatre, oslobađanje talaca i puno poštivanje humanitarnog prava.

Svaka osoba ima intrinsično dostojanstvo koje joj je dao sam Bog: potičem sukobljene strane u svim sukobima da priznaju to dostojanstvo i da zaustave svako djelovanje protivno njemu. Usrdno pozivam da se pregovara o budućnosti mira za sve narode i da se odbaci sve što bi je moglo ugroziti.

Mariji, Kraljici mira, povjeravam nevine žrtve sukobâ kao i obnašatelje vlasti koji imaju moć okončati ih.

Pozdravljam predstavnike Vatikanskog radija/Vatican News-a, koji je, kako bi bio bliže vjernicima i hodočasnicima tijekom Jubileja, otvorio malu postaju pod Berninijevom kolonadom, zajedno s L’Osservatore Romano. Hvala vam na vašemu služenju na mnogim jezicima, koje donosi Papin glas svijetu. I hvala svim novinarima koji doprinose prenošenju mira i istine.

Pozdravljam sve vas iz Italije i iz mnogih dijelova svijeta, posebno bake i djedove iz San Catalda, mladu braću kapucine iz Europe, krizmanike iz pastoralne jedinice Grantorto-Carturo, mlade iz Montecarla di Lucce i izviđače iz Licate.

Posebno srdačno pozdravljam mlade iz raznih zemalja okupljene u Rimu na Jubileju mladih. Nadam se da će to za svakoga od vas biti prilika da susretnete Krista i da vas on ojača u vašoj vjeri i u vašoj predanosti da ga dosljedno slijedite.

Večeras će se uz rijeku Tiber održati procesija s likom Gospe „Madonna Fiumarola“: neka sudionici te lijepe marijanske tradicije uče od Isusove Majke provoditi u djelo evanđelje u svom svakodnevnom životu! Želim svima ugodnu nedjelju!