čitanje: Mt 24,42.45-47

Isus reče svojim učenicima: “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.”[…] “Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi!  Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.”

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U prošloj katehezi, potaknuti još jednom likom svetog Josipa, razmišljali smo o značenju zajedništva svetih. Polazeći od toga, danas bih želio produbiti posebnu pobožnost koju je kršćanski narod oduvijek imao prema svetom Josipu kao zaštitniku sretne smrti. Pobožnost rođena uz misao da je Josip umro uz pomoć Djevice Marije i Isusa, prije nego što je napustio nazaretsku kuću.

Papa Benedikt XV. je prije jednog stoljeća napisao kako “po Josipu idemo izravno k Mariji, a preko Marije do izvora svake svetosti, Isusu”. Bilo Josip bilo Marija oni nam pomažu da idemo Isusu. I potičući pobožne običaje u čast sv. Josipa, posebno je preporučio jednu: „Budući da se zasluženo smatra najučinkovitijim zaštitnikom umirućih, pošto je umro uz blizinu Isusa i Marije,  biti će briga svetih pastira usaditi i poduprijeti […] one pobožne udruge koje su osnovane da mole Josipa za umiruće, kao što su ona “Dobre smrti”, “Prijenosa sv. Josipa” i “Za umiruće”. Riječ je o udrugama onog vremena.  (Motu proprio ‘Bonum sane’, 25. srpnja 1920.).

Draga braćo i sestre, možda netko misli da su ovaj jezik i ova tema neko naslijeđe prošlosti, ali u stvarnosti naš odnos sa smrću ne odnosi se nikada na prošlost, nego uvijek na sadašnjost. Papa Benedikt je rekao kako razmišlja o tim tamnim vratima smrti i kaže kako sa svojim visokim godinama osjeća da je pred tim vratima smrti. Takozvana kultura “blagostanja” nastoji ukloniti stvarnost smrti, ali je na dramatičan način pandemija koronavirusa to posebno istaknula. Brojna braća i sestre izgubili su svoje voljene, a da nisu mogli biti blizu njih, a to je za njih smrt učinilo još težim kako bi ju prihvatili i o njoj promislili. Bila je jedna medicinska sestra koja je bila pokraj starije gospođe koja je umirala od covida i osjećala je suosjećanje pa je nazvala njezine da im to kaže.

Unatoč tome, na sve načine pokušavamo ukloniti misao o svojoj konačnosti, varajući se tako da oduzmemo njezinu moć smrti i otjeramo strah. Ali kršćanska vjera nije način istjerivanja straha od smrti, nego nam pomaže da se suočimo s njom.

Pravo svjetlo koje rasvjetljuje otajstvo smrti dolazi od Kristova uskrsnuća. Sveti Pavao piše: “Ako se sada propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.“ (1 Kor 15, 12-14). Postoji upravo ta sigurnost da je Krist uskrsnuo, da je živ, da je među nama. I to je svjetlost koja nas čeka iza tih tamnih vrata smrti.

Braćo i sestre, samo s vjerom u uskrsnuće možemo pogledati ponor smrti, a da nas strah ne obuzima. Ne samo to: možemo smrti vratiti pozitivnu ulogu. Doista, razmišljati o smrti, obasjano Kristovim otajstvom, pomaže nam da na cijeli život pogledamo novim očima. Nikada nisam vidio iza mrtvačkih kola kamion za selidbu! Jer odlazimo sami, bez ičega u džepovima. Nosimo samo samoću smrti. Nema smisla gomilati ako ćemo jednog dana umrijeti. Ono što moramo skupljati je ljubav, sposobnost dijeljenja, da ne ostanemo ravnodušni pred potrebama drugih. Ili, koji je smisao svađati se s bratom, sestrom, prijateljem, članom obitelji ili bratom ili sestrom u vjeri ako ćemo jednog dan umrijeti? Pred smrću, brojna se pitanja preoblikuju. Najbolje je umrijeti pomiren, bez zamjerki i bez žaljenja! Želim vam reći jednu istinu: svi smo mi na putu prema tim vratima smrti.

Evanđelje nam govori da smrt dolazi kao lopov, to i Isus kaže i koliko god se trudili znati taj trenutak ili ga kontrolirati, možda planirajući vlastitu smrt, ona ostaje događaj s kojim se moramo suočiti i pred kojim moramo također napraviti neke izbore.

Za nas kršćane ostaju dva razmišljanja na nogama. Prvi: ne možemo izbjeći smrt, i upravo iz tog razloga, nakon što smo učinili sve što je ljudski moguće kako bi izliječili bolesnu osobu, nemoralna je uporna terapijska skrb. Postoji uzrečica jednostavnog Božjeg naroda: Pusti ga da umre u miru. Drugo razmišljanje odnosi se na kvalitetu same smrti, boli, patnje. Zapravo, trebamo biti zahvalni za svu pomoć koju medicina nastoji pružiti, kako bi kroz tzv. „palijativnu skrb“ svaka osoba koja se sprema proživjeti posljednji dio svog života, to učinila na najbolji ljudski mogući način. Međutim, moramo paziti da ovu pomoć ne miješamo s neprihvatljivim izvedenicama koji vode do smrti eutanazije. Moramo pratiti smrt, ali ne uzrokovati smrt ili potpomognuto samoubojstvo. A to se etičko načelo tiče svih, napose najslabijih i starijih, a ne samo kršćana ili vjernika. Smrt treba biti prihvaćena a ne potpomognuta. Želio bih ovdje naglasiti jedan društveni stvaran problem: ono pod navodnicima „planiranje“, ubrzavanje smrti starijih. Puno puta vidimo da je društvo takvo da onim starijim ljudima koji nemaju mogućnosti za liječenje nitko ne brine za njih pa ih se želi potpomoći da čim prije umru. To nije ljudski ni kršćanski. Stariji trebaju biti zbrinuti kao blago čovječanstva. Možda izgube svijest za stvarnost, počnu se gubiti ali oni su simbol za čovječanstva. Svjedoci su onoga što je bilo prije nas, ostavili puno mudrosti i tako nama su utrli put. Molim vas nemojte izolirati starije ili ubrzati njihovu smrt. Pomilovati jednog starca daje istu nadu i nježnost kao i jedno dijete jer početak i kraj života su uvijek otajstvo, otajstvo koje treba paziti, čuvati i ljubiti.

Neka nam sveti Josip pomogne živjeti otajstvo smrti na najbolji mogući način. Dobra smrt za kršćanina je iskustvo Božjeg milosrđa, kojim nam se približava i u tom posljednjem trenutku našeg života. I u molitvi Zdravo Marijo molimo Djevicu Mariju tražeći da nam bude blizu “u času naše smrti”. Upravo zato bih želio završiti ovu katehezu moleći zajedno s vama Blaženu Djevicu Mariju za sve umiruće i za one koji sada žive taj trenutak prelaska prema tamnim vratima smrti i za njihovu rodbinu koja tuguje. Molimo zajedno

Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen.