Papa

Podsjećajući kako je u postsinodalnoj pobudnici Verbum Domini istaknuo ulogu šutnje u Isusovu životu, naročito na Golgoti, gdje se nalazimo pred Govorom križa, Papa je rekao da sveti Maksim Ispovjednik na Marijine usne pred šutnjom križa stavlja riječi: „Bez riječi je Očeva riječ, stvoritelj svih govorećih stvorenja; bez života su zatvorene oči onoga na čiju se riječ i mig miče sve živo“.

Govoreći o Kristovu križu, rekao je da križ ne pokazuje samo Isusovu šutnju, nego objavljuje i Boga koji govori šutnjom. Božja šutnja kao iskustvo udaljenosti Svemogućega i Oca odlučni su na zemaljskom putu Sina, utjelovljene Riječi. Obješen na križu, Isus je očitovao bol prouzročenu šutnjom: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio. Poslušan sve do posljednjeg daha, u tami smrti, Isus je zazvao Oca, njemu se povjerio prolazeći kroz smrti u vječni život – rekao je Papa.

Govoreći o dinamici riječi i šutnje, koja obilježava Isusov zemaljski život, naročito na križu, Papa je rekao da se ona odnosi i na našu molitvu. Potrebna je nutarnja i vanjska tišina da bismo mogli čuti Božju riječ. To je napose teško za nas u ovo doba, koje nije sklono sabranosti, dapače katkad se stječe dojam da se bojimo otrgnuti od riječi i slika koje ispunjaju naše dane. Stoga sam u spomenutoj pobudnici istaknuo vrijednost tišine da možemo u životu Crkve otkriti središnjost Božje riječi. Crkveni oci uče da su Kristova otajstva vezana uz tišinu i jedino u tišini Božja se riječ može nastaniti u nama, kao što se zbilo u Mariji, ženi Riječi i tišine – istaknuo je Papa i dodao:
Načelo da se bez tišine ne čuje, ne sluša i ne prihvaća riječ, vrijedi naročito za našu osobnu, ali i liturgijsku molitvu. Uvijek vrijedi primjedba svetoga Augustina: „Kad Božja riječ raste, onda nestaju ljudske riječi“. Evanđelja često govore kako se Isus povlačio u osamu da u tišini živi svoj sinovski odnos s Ocem. Tišina je kadra u našoj nutrini učiniti prostor da se u njemu nastani Bog, da njegova riječ ostane u nama, te da se ljubav prema Bogu u našem umu i srcu ukorijeni i da nadahnjuje naš život. Moramo dakle ponovno naučiti slušati da možemo čuti drugoga i riječ Božju – objasnio je Benedikt XVI.

Govoreći o drugom važnom odnosu tišine s molitvom, Papa je rekao da se često u svojoj molitvi nalazimo pred Božjom šutnjom, osjećamo se napuštenima, čini nam se kao da Bog ne sluša niti odgovara na našu molitvu. Ali ta Božja šutnja ne znači da je Bog odsutan. Kršćanin zna da je Bog prisutan i da sluša. Isus uvjerava svoje učenike, i svakog od nas, da Bog u svakom trenutku dobro poznaje naše potrebe. Isus veli učenicima: „Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svojega nabrajanja. Ne budite kao oni, jer zna vaš Otac što vam je potrebno i prije nego ga zamolite“. Pozorno, tiho i otvoreno srce važnije je od gomile riječi. Bog nas poznaje više od nas samih i ljubi nas, a to nam je i najpotrebnije – istaknuo je Sveti Otac.

Govoreći o Jobovu iskustvu, koji je u kratko vrijeme izgubio sve: rodbinu, bogatstvo, prijatelje i zdravlje, izgledalo je da ga je i Bog napustio, unatoč tome on s Bogom razgovara, sačuvao je čvrstu vjeru i na kraju otkriva vrijednost svojega iskustva i Božje tišine, stoga je nakon svega mogao reći: „Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sad te oči moje vidješe.“ Svi mi gotovo po čuvenju poznajemo Boga, ali što smo otvoreniji njegovoj i svoj šutnji, više ga stvarno upoznajemo – ustvrdio je Benedikt XVI.

Zaključujući razmišljanja o Isusovoj molitvi Sveti je Otac podsjetio na to što Katekizam Katoličke crkve govori o molitvi. Događaj molitve u potpunosti nam je objavljen u Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Pokušati razumjeti molitvu Riječi, po onom što nam kazuju Isusovi svjedoci u Evanđelju, znači približiti se svetom Gospodinu Isusu kao gorućem grmu: promatrajući prvo njega samog u molitvi, zatim slušajući ga kako nas uči moliti, da bismo konačno spoznali kako nam molitvu uslišava.
A kako nas Isus uči moliti? U Kompendiju Katekizma nalazimo jasan odgovor. Isus nas uči moliti, ne samo molitvom Očenaša, nego i kad On sam moli. Tako nam osim sadržaja pokazuje i što se zahtijeva za istinsku molitvu: čisto srce, koje traži kraljevstvo Božje i prašta neprijateljima; smjelo i sinovsko pouzdanje, koje nadilazi ono što čujemo i shvaćamo; budnost koja od napasti štiti učenika – istaknuo je Benedikt XVI. i dodao:

U evanđeljima smo vidjeli da je Gospodin sugovornik, prijatelj, svjedok i učitelj. U Isusu se objavljuje novina našeg razgovora s Bogom: sinovska molitva koju Otac očekuje od svoje djece. Od Isusa učimo da nam postojana molitva pomaže tumačiti naš život, pri odabiru odluka, pri upoznavanju i prihvaćanju poziva, pri otkrivanju darova Božjih, da svakodnevno imamo izvršavati volju Božju, koja je jedini put da se ostvarimo u životu. Isusova molitva svjedoči da je u životu najvažniji odnos s Bogom, da se moramo odvojiti od svakodnevne buke kako bismo mogli ići „korijenu“ koji drži i hrani život – kazao je Sveti Otac.

Zaključujući današnju katehezu, Papa je rekao da se u Isusov krik na križu slijevaju sve tjeskobe čovječanstva, podložnog grijehu i smrti, sve molitve i zagovori povijesti spasenja. A nebeski ih Otac prihvaća i uslišava po uskrsnuću svojega Sina. Pozdravljajući hodočasnike na raznim jezicima, Hrvate je pozdravio riječima: Najsrdačnije pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz Posušja u Bosni i Hercegovini. Dok molite na grobovima svetih apostola, nasljedujte njihovo svjedočanstvo vjere prepoznajući u Isusu iz Nazareta Sina Božjega i svoga Spasitelja. Hvaljen Isus i Marija!(rv/bitno.net)