Udaljenost i blizina. Dvije su suprotnosti koje su vodile razmišljanje pape Franje u podnevnom nagovoru 6. siječnja, pred vjernicima okupljenima na Trgu svetoga Petra te sudionicima 38. povijesne procesije “Viva la Befana”, koja na svetkovinu Bogojavljenja prolazi Ulicom pomirenja do Trga svetoga Petra. Papa se osvrnuo na ponašanje onih koji dočekuju Isusovo rođenje, žureći poput pastira, dolazeći izdaleka poput mudraca ili ostaju daleko iako su fizički blizu, prenosi Vatican News.

Sveti je Otac ispripovijedao priču o četvrtom kralju mudracu – koja nije povijesna priča, ali je lijepa – koji je stigao u Jeruzalem kasno, upravo u trenutku Isusova raspeća, nakon što se zaustavio na putu kako bi pomogao potrebitima dajući dragocjene darove koje je donio za Isusa. Na kraju je sreo nekog čovjeka koji mu je rekao: “Sve što si učinio za najmanjega od braće, učinio si za mene”.

Molimo Djevicu Mariju da nam pomogne da, po uzoru na pastire i mudrace, znamo prepoznati Isusa blizu nas, u siromahu, u euharistiji, u napuštenima, u bratu, u sestri.

Potom je primijetio kako ti mudraci izdaleka dolaze naći Isusa, a oni koji su mu blizu ne čine ni jedan korak prema Betlehemskoj špilji. Mudraci se suočavaju s velikim troškovima, odvajaju svoje vrijeme, prihvaćaju brojne rizike i neizvjesnosti kojih u to vrijeme nije nedostajalo.

Prevladavaju sve teškoće kako bi došli vidjeti Kralja Mesiju, jer znaju da se događa nešto jedinstveno u povijesti čovječanstva i ne žele propustiti taj trenutak. Imali su unutarnje nadahnuće i slijedili su ga.

S druge strane, oni koji žive u Jeruzalemu, koji bi trebali biti najsretniji jer su blizu Mesiji, ostaju na mjestu i ne miču se sa svojih ‘katedrā’.

Zadovoljni su onim što imaju i ne upuštaju se u traženje, ne smatraju vrijednim izići iz Jeruzalema.

To nas potiče na razmišljanje i u određenom je smislu za nas izazov – rekao je Sveti Otac – jer potiče pitanje: mi danas, kojoj kategoriji pripadamo? Jesmo li sličniji pastirima, koji iste noći hitaju prema špilji, i mudracima s Istoka, koji puni povjerenja kreću tražiti Sina Božjeg koji je postao čovjekom. Ili smo pak sličniji onima koji, unatoč tomu što su mu fizički najbliže, ne otvaraju vrata svoga srca i svoga života, ostaju zatvoreni i neosjetljivi na Isusovu prisutnost?