Upitajmo se: Svjedočimo li Boga koji je ljubav? Ili je pak Bog-ljubav postao neka ideja, nešto o čemu smo već slušali, nešto što nas u životu više ne pokreće i nije izazovno? Držimo li u svojim zajednicama vrata uvijek otvorena, znamo li primati sve, ističem – sve, kao braću i sestre? Osjeća li se u njima obiteljsko ozračje ili smo više nalik uredu ili nekom mjestu rezerviranom samo za odabrane?

Pitanja su to i pozivi na savjest svakog vjernika koje je papa Franjo uputio u podnevnom nagovoru danas, 4. lipnja, na svetkovinu Presvetoga Trojstva. Obraćajući se vjernicima s prozora Apostolske palače, Sveti se Otac osvrnuo na odlomak Ivanova Evanđelja iz današnje liturgije, koji govori o Isusovom razgovoru s Nikodemom, članom Velikoga vijeća, koji je gajio veliku ljubav prema otajstvu Boga. On u Isusu prepoznaje božanskog učitelja te potajno odlazi razgovarati s njim. Isus ga sluša, shvaća da je on čovjek koji traži i najprije kod njega pobuđuje čuđenje, odgovarajući mu da se za ulazak u Kraljevstvo Božje treba nanovo roditi. Potom mu otkriva srž tog otajstva govoreći da je Bog toliko ljubio ljudski rod da je poslao svoga Sina na svijet. Isus, dakle, Sin, govori nam o Ocu i o njegovoj neizmjernoj ljubavi.

Otac i Sin; obiteljska lika koja mijenja našu predodžbu o Bogu – primijetio je Papa. Sama riječ „Bog“ sugerira nam jedinstvenu, veličanstvenu i daleku stvarnost, dok nam govor o Ocu i Sinu dočarava obitelj.

Da, o Bogu možemo razmišljati tako, kroz sliku obitelji okupljene za stolom, gdje se dijeli život. Uostalom, slika stola, koji je ujedno i oltar, simbol je kojim se na pojedinim slikama prikazuje Trojstvo. To je slika koja nam govori o Bogu koji je zajedništvo. Otac, Sin i Duh Sveti; zajedništvo.

Međutim, to nije samo slika. To je stvarnost! – istaknuo je Papa. To je stvarnost koju nam Duh sveti daje kušati, daje nam iskusiti Božju prisutnost: blisku, suosjećajnu i nježnu prisutnost. Poziv koji nam upućuje, mogli bismo reći, jest taj da sjednemo za stol s Bogom i dijelimo njegovu ljubav. Upravo se to događa na svakoj misi, na oltaru euharistijskog stola, gdje se Isus prinosi Ocu i prinosi se za nas – napomenuo je rimski biskup te dodao:

Da, braćo i sestre, naš Bog je zajedništvo ljubavi: tako nam ga je Isus objavio. I znate li kako to možemo zapamtiti? Najjednostavnijom gestom koju smo naučili kao djeca: znakom križa. Tom najjednostavnijom gestom, znakom križa.

Čineći znamen križa na sebi spominjemo se koliko nas je Bog ljubio, toliko da je dao svoj život za nas – istaknuo je papa Franjo te potaknuo sve okupljene na Trgu svetoga Petra da učine tu gestu.

Njegova nas ljubav potpuno obuzima, odozgo do dolje, sa svih strana, poput zagrljaja koji nas nikad ne napušta – napomenuo je te dodao – Ujedno se predano zauzimamo svjedočiti Boga koji je ljubav, stvarajući zajedništvo u njegovo ime.

Činimo li to? Svjedočimo li Boga koji je ljubav u našim obiteljima, u našim zajednicama, u svojem životu? Ili je pak Bog-ljubav postao neka ideja, nešto o čemu smo već slušali, nešto što nas više u životu ne pokreće i nije izazovno?

Znaju li naše zajednice voljeti? A naša obitelj… Znamo li voljeti u obitelji? Nudimo li svima hranu Božjeg oproštenja i vino evanđeoske radosti?

Potaknuvši na razmišljanje Papa je dodao: Bog je ljubav, Bog je Otac, Sin i Duh Sveti, i dao je svoj život za nas, za taj križ.

Na kraju je upravio molitvu Djevici Mariji da nam pomogne živjeti Crkvu kao dom u kojemu se ljubi na obiteljski način, na slavu Boga Oca i Sina i Duha Svetoga!

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja papa Franjo je – kao što je to već učinio jučer u brzojavu koji je potpisao državni tajnik kardinal Pietro Parolin – zajamčio svoju blizinu ranjenima i obiteljima žrtava željezničke nesreće u Indiji. Potom je Majci Božjoj povjerio narode iskušane zlom rata, a posebno napaćenu Ukrajinu. Pritom je poseban pozdrav uputio predstavnicima karabinjera koji 5. lipnja slave svoj blagdan te im zahvalio na njihovoj blizini prema stanovništvu. Neka Virgo Fidelis, koja je vaša zaštitnica, štiti vas i vaše obitelji – rekao je papa Franjo.