ZANIMLJIV PRIJEDLOG

Reforma pape Franje došla i do Katekizma: evo koju točku i zašto želi promijeniti

Prijedlog Svetog Oca mogao bi se svidjeti mnogima unutar, ali i izvan Crkve…

papa franjo smrtna kazna

Foto: Flickr.com/Catholic Church of England and Wales

Papa Franjo iskoristio je jučerašnju proslavu 25. obljetnice objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve (KKC), kako bi upozorio na “nedopustivost” smrtne kazne te potaknuo na promjenu službenog crkvenog stava o tom pitanju, javljaju AP i Aleteia.

U govoru tijekom predavanja koje je organiziralo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, Sveti je Otac istaknuo kako je smrtna kazna “intrinzično suprotna Evanđelju” te da je svaki ljudski život “uvijek svet u očima Stvoritelja”.

Priznavši kako je u prošlosti i Papinska Država dopuštala ovu “ekstremnu i nehumanu” mjeru, Papa je istaknuo kako je Sveta Stolica griješila dopuštajući mentalitet koji je bio “više legalistički nego kršćanski” te da sada zna bolje.

Franjo je također nadodao kako bi se u Katekizmu trebao pronaći “primjereniji i koherentniji” način da se izrazi evanđeoska poruka o dostojanstvu i vrijednosti svakog ljudskog života.

“Potrebno je ponavljati da je, bez obzira na ozbiljnost zločina, smrtna kazna nedopustiva jer napada neotuđivo dostojanstvo osobe.”

U slučaju da do promjene u KKC-u doista dođe, to ne bi bio prvi slučaj u kojem se pitanje smrtne kazne redefinira. Naime, u prvom izdanju KKC-a iz 1992., u točki 2266, piše: “Obrana općega društvenog dobra traži da se napadača onesposobi da čini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i dužnost zakonite javne vlasti da određuje kazne srazmjerne težini prijestupa, ne isključujući u krajnje teškim slučajevima ni smrtnu kaznu. Iz sličnih razloga nosioci vlasti imaju pravo upotrijebiti oružje da odbiju napadača od građanske zajednice za koju su odgovorni.”

Time je potvrđen tisućljetni nauk kojim je Crkva opravdavala taj postupak u krajnjim i teškim slučajevima, kao jednu od pravnih poluga civilnih vlasti. To učenje podupirao je i dodatno razradio sveti Toma Akvinski.

Tijekom 20. stoljeća u Crkvi je pak rastao pokret onih koji su bili za napuštanje smrtne kazne te je pod tim okolnostima, kao i razvojem pravnog i kažnjeničkog sustava, ali i pritiska nekih biskupskih konferencija, drugo izdanje KKC-a iz 1997. donijelo promjene na spomenutom području. Pojam je izbačen iz točke 2266. te se spominje samo u članku 2267. u izmijenjenoj formulaciji:

“Tradicionalni nauk Crkve ne isključuje, pretpostavivši puno utvrđivanje identiteta i odgovornosti okrivljenoga, utjecanje smrtnoj kazni kada je ona jedini mogući put da se efikasno obrani život ljudi od nepravednog napadača. Ako su nekrvna sredstva dovoljna za obranu od nepravednog napadača i da zaštite sigurnost osoba, vlast će se ograničiti na ta sredstva jer ona bolje odgovaraju stvarnim uvjetima općeg dobra i prikladnija su dostojanstvu ljudske osobe. Danas, pak, zbog mogućnosti kojima država raspolaže da efikasno suzbija zlodjelo tako da učini neškodljivim onoga koji ga je počinio tako da mu ne onemogući mogućnost iskupljenja, slučajevi apsolutne nužnosti smrtne osude krivca su ‘jako rijetki, ako ne naprosto praktički nepostojeći’.” (Spomenuti citat izvađen je iz službenog talijanskog vatikanskog izdanja Katekizma iz 1997., a za potrebe članka “Crkva i smrtna kazna” preveo ga je Luka Tomašević.)

Važno je napomenuti i kako su Franjini prethodnici, sveti Ivana Pavao II. te Benedikt XVI., u više navrata također pozivali svjetske lidere na ukidanje smrtne kazne.

Također, premda je njezina primjena gotovo napuštena u Europi, u nekim dijelovima svijeta, poput SAD-a i islamskih država, i dalje je prisutna.

Više o nauku Crkve izraženom kroz Božju zapovijed “Ne ubij” i dostojanstvu života možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net

Objavljeno: 12. listopada 2017.

Možda vam se svidi