Kao mladi svećenik papa Franjo posjećivao je psihijatricu koja mu je pomogla nositi se s anksioznošću i strahovima, piše u knjizi “Zdravlje papa. Liječnik, urota i vjera. Od Lava XIII. do Franje”, čije je isječke sinoć objavio argentinski La Nacion.

Radi se o razgovoru kojeg je za potrebe knjige s papom Franjom vodio novinar Nelson Castro u veljači 2019. godine.

Sveti Otac u razgovoru je otkrio kako su se njegovi problemi s tjeskobom pojavili dok je služio kao isusovački provincijal u “grozno vrijeme” diktature.

“Tada sam morao spašavati živote, skrivajući ljude kako bih ih izvukao iz države. Morao sam se baviti situacijama s kojima se nisam znao nositi.”

Zbog toga je potražio medicinsku pomoć. Kroz šest mjeseci jednom tjedno odlazio je kod psihijatrice.

“Ona je bila velika žena”, poručio je papa Franjo, dodavši kako mu je pomogla “nositi se sa strahovima”.

“Zamislite kako je bilo prevesti u autu skrivenu osobu – pokrivenu samo dekom – kroz tri vojne kontrolne točke u blizini vojne baze Campo de Mayo. Napetost koja se u meni nakupila bila je ogromna.”

“Susreti s psihijatricom također su mi pomogli pronaći sebe i naučiti kako kontrolirati svoju tjeskobu te izbjeći naglo donošenje odluka.”

Dodao je i kako mu je dijagnosticirana “anksiozna neuroza” zbog čega “sve želi učiniti sada”.

“Zato je važno znati kada treba povući kočnicu. (…) Uspio sam poprilično primiriti svoju tjeskobu. Kad sam suočen sa situacijom ili problemom koji mi uzrokuje anksioznost, prekidam to.”

“Koristim se različitim metodama. Jedna od njih je slušanje Bacha. To me smiruje i pomaže bolje analizirati problem. Priznajem da sam prošlih godina uspio staviti barijeru ulasku tjeskobe u moj duh. Bilo bi opasno i štetno kad bi odluke donosio u stanju anksioznosti”, izjavio je.

Papa ističe kako “isto vrijedi za tugu prouzrokovanu nemogućnošću rješenja nekog problema”.

“Važno je svladati ju i znati kako se nositi s njom. Jednako je štetno donositi odluke pod utjecajem tjeskobe i tuge. Zato uvijek kažem da osoba mora bdjeti nad neurozom jer je ona sastavni dio njegova bića.”

Papa Franjo u intevjuu je poručio kako smatra da bi svaki svećenik trebao poznavati ljudsku psihologiju.

“Postoje oni koji su je svladali zbog godina iskustva, ali studiranje psihologije nužno je za svećenika.”

Osim o poremećaju anksioznosti, Papa je progovorio i o svom problemu s plućima. Naime, čelnom čovjeku Katoličke Crkve je, nakon gripe koja ga je zahvatila 1957., operacijom uklonjen gornji režanj na desnom plućnom krilu.

Novinar i autor knjige ističe kako su neki kardinali htjeli iskoristiti Franjine tegobe s plućima kako bi spriječili njegov izbor na konklavi. Sveti Otac pak tvrdi da ne osjeća nikakva ograničenja zbog svog zdravstvenog stanja.

Posljednje pitanje objavljeno u isječku knjige tiče se smrti.

Upitan kako zamišlja vlastitu smrt, Sveti je Otac odgovorio: “Bivajući papom, u službi ili u miru. I u Rimu. Ne vraćam se u Argentinu.”