Prenosimo Papin nagovor s opće audijencije koja je 5. kolovoza održana u Vatikanu:

Mk 2; 1 – 5., 10 – 11

I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« (…) »Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Pandemija nastavlja uzrokovati duboke rane, otkrivajući naše ranjivosti. Mnogi su pokojni, mnogi bolesni, na svim kontinentima. Brojni ljudi i brojne obitelji žive u vremenu neizvjesnosti zbog socijalno-ekonomskih problema, koji najsiromašnije posebno pogađaju.

Zbog toga moramo snažno uprijeti pogled u Isusa (usp. Heb 12; 2) i ovom vjerom prigrliti nadu Kraljevstva Božjega koje nam donosi sâm Isus (usp. Mk 1; 5, Mt 4; 17, KKC, 2816); Kraljevstva izlječenja i spasenja, koje je među nama već prisutno (usp. Lk 10; 11); Kraljevstva pravde i mira, koje se očituje u djelima ljubavi koja povećavaju nadu i jačaju vjeru (usp. 1 Kor 13; 13). U kršćanskoj su tradiciji vjera, nada i ljubav mnogo više od osjećaja ili stavova. To su vrline utkane u nas milošću Duha Svetoga (usp. KKC, 1812 – 1813); darovi koji nas liječe i čine nas iscjeliteljima; darovi koji nam otvaraju nove horizonte, čak i dok plovimo teškim vodama našega vremena.

Novi susret s Evanđeljem vjere, nade i ljubavi poziva nas da prigrlimo kreativan i obnovljen duh. Tako ćemo uspjeti mijenjati korijene svojih tjelesnih, duhovnih i društvenih slabosti. Možemo dubinski izliječiti nepravedne strukture i destruktivne postupke koji nas međusobno razdvajaju, prijeteći ljudskoj obitelji i našem planetu.

Isusova služba daje nam brojne primjere izlječenja: kad liječi one koji su pogođeni ognjicom (usp. Mk 1; 29 – 34), gubom (usp. Mk 1; 40 – 45), paralizom (usp. Mk 2; 1 – 12); kad vraća vid slijepima (usp. Mk 8; 22 – 26, Iv 9; 1 – 7), govor ili sluh nijemima i gluhima (usp. Mk 7; 31 – 37). Zapravo, liječi ne samo fizičku bolest već i cijelu osobu. Na taj ju način vraća i u zajednicu, oslobađa ju izoliranosti.

Razmislimo o prekrasnoj priči o ozdravljenju uzetoga u Kafarnaumu (usp. Mk 2; 1 – 12). Dok Isus propovijeda na ulazu u kuću, četvero ljudi Isusu donosi svog uzetog prijatelja. Ne mogavši ući, čine rupu u krovu te ispred Njega spuštaju nosila. „Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: ‘Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.’“ (Mk 2; 5). A onda, kao vidljivi znak, doda: „Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!“ (Mk 2; 11).

Kakav prekrasan primjer izlječenja! Isusovo djelovanje izravan je odgovor na: vjeru tih ljudi, nadu koju u Njega polažu, ljubav koju jedni prema drugima iskazuju. I zato Isus liječi, ali ne liječi samo oduzetost – oprašta grijehe, mijenja život uzetoga i njegovih prijatelja. Tjelesno i duhovno ozdravljenje rezultat je osobnog i društvenog susreta. Zamislimo kako su, zahvaljujući Isusovoj gesti, prijateljstvo i vjera svih prisutnih u toj kući rasli. Ozdravljajući susret s Isusom!

Zato se pitamo: kako danas možemo pomoći izlječenju našeg svijeta? Kao učenici Gospodina Isusa, liječnika duše i tijela, pozvani smo nastaviti „njegovo djelo ozdravljenja i spasenja“ (KKC, 1421) u fizičkom, društvenom i duhovnom smislu.

Iako Crkva upravlja Kristovom ozdravljujućom milošću putem sakramenata, i pruža zdravstvene usluge u najudaljenijim dijelovima svijeta, nije stručnjak za sprječavanje ili liječenje pandemije. Također, ne daje posebne društveno-političke naznake (usp. sv. Papa Pavao VI., Apostolsko pismo Octogesima adveniens, 14. svibnja 1971., 4). To je zadatak političkih i društvenih vođâ. Međutim, tijekom stoljeća, i u svjetlu Evanđelja, Crkva je razvila neka temeljna društvena načela (usp. Kompendij društvenog nauka Crkve, 160 – 208), koja nam mogu pomoći ići naprijed, kako bismo pripremili budućnost koja nam je potrebna. Spominjem ono bitno, usko povezano jedno s drugim: dostojanstvo ljudske osobe, opće dobro, preferencijalna opcija za siromašne, univerzalno odredište dobara, solidarnost, supsidijarnost, briga za naš zajednički dom. Sva ta načela na različite načine izražavaju krjeposti vjere, nade i ljubavi.

U tjednima koji su pred nama, pozivam vas da se zajedno suočimo s gorućim pitanjima koja je potaknula pandemija, napose pitanje društvene bolesti. Učinit ćemo to u svjetlu Evanđelja, teoloških krjeposti i načela socijalnog nauka Crkve. Istražit ćemo kako naša katolička društvena tradicija ljudskoj obitelji može pomoći kako bi izliječila ovaj svijet koji boluje od ozbiljnih bolesti. Moja je želja da kao sljedbenici Isusa koji ozdravlja razmišljamo i radimo zajedno na izgradnji boljeg svijeta, punog nade za buduće generacije (usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 24. studenoga 2013., 183).

Dodajmo kako je papa Franjo nakon nagovora pozvao okupljene i na molitvu za Bejrut koji su jučer pogodila snažne eksplozije. Više od sto osoba je preminulo, a tisuće su ozljeđene.