Foto: Radio Vatican

Foto: Radio Vatican

Svoj telefonski razgovor s papom Franjom, u četvrtak 11. srpnja 2013., za mrežnu stranicu „Terre d’America” opisao je Jorge Milia, novinar i pisac, te bivši učenik sadašnjeg Pape iz vremena kad je on predavao književnost i psihologiju. Milia je za ispričao da ga je Papa nazvao kao odgovor na jedno njegovo pismo.

… Povlastica je to koja mi se dogodila, i možda je zbog toga trebam podijeliti s onima koji će je znati cijeniti, jer kad se dobro podijeli s drugima, ono se umnožava.

“Dvanaest stranica. Pismo od dvanaest stranica!” – žalio se, misleći na pismo koje sam mu napisao.

“Ali ne možeš poreći da sam te nasmijao…” – odgovorio sam mu.

Nasmijao se. Iz razloga koje nitko ne može objasniti, pa ni ja, tolerira još uvijek moju prozu kao prije mnogo godina, kad smo bili profesor i učenik. Rekao sam mu da sam počeo čitati encikliku Lumen Fidei, a on je otklonio svaku osobnu zaslugu. Prokomentirao je da je Benedikt XVI. napravio veći dio posla, da je on izvrstan mislilac, nepoznat ili neshvaćen od većeg dijela ljudi.

“Danas sam bio s el viejo, starcem … – tako ga je nazvao, po argentinski, tim nježnim obilježjem koji pridajemo riječi – mnogo smo razgovarali; meni je zadovoljstvo s njim razmjenjivati ideje”.

I uistinu, kad govori o Ratzingeru čini to sa zahvalnošću i nježnošću. Ostavio mi je pomalo dojam nekoga tko je pronašao jednog starog prijatelja, školskog kolegu, nekog koga se sretne s vremena na vrijeme, koji su u školi pohađali jedan ili dva tečaja nakon našeg i kojima smo se na neki način divili.

“Ne možeš ni zamisliti poniznost i mudrost tog čovjeka” – rekao mi je.

“Onda, drži si ga blizu…”, uzvratio sam mu.

“Ne bih mogao odbiti savjet jedne takve osobe, bilo bi to glupo s moje strane!”.

Rekao sam mu da je razlika između njih ta što ljudi njega doživljavaju ljudskijim, mogu ga dotaknuti, mogu s njim razgovarati…

“Zašto da ne? Naravno, trebaju to moći činiti! Moja je dužnost slušati ih, tješiti ih, moliti s njima, stisnuti im ruke da osjete da nisu sami…”, uvjerio me da nije bilo lako postići da to prihvate mnogi kojima je okružen.

Ponovno se počeo smijati kad sam mu rekao da kad bi moji baka i djed bili živi i saznali da mu se obraćam sa „ti“, prestali bi moliti za mene i smatrali bi me definitivno izgubljenim. Oni su imali pojam nedodirljivog, udaljenog Pape, isto kao i njihovi roditelji i bake i djedovi.

A onda mi je ponovio: “Nije bilo lako, Jorge, ovdje ima mnogo ‘gospodara’ Pape i s mnogo staža u službi”.

Onda je komentirao da ga je svaka promjena koju je uveo stajala napora (a, pretpostavljam, i neprijatelja…). Među tim naporima najteža stvar je bila ne prihvatiti da mu uređuju dnevni red. Zato nije želio živjeti u palači, jer su mnogo Pape završili tako da su postali “zatvorenicima” svojih tajnika.

“Ja sam taj koji odlučujem koga vidjeti, a ne moji tajnici… Nekad ne mogu vidjeti koga bih želio, jer moram vidjeti one koji me traže”.

Ta rečenica me jako pogodila. Ja, koji nisam Papa i nemam njegovu vlast, osjećam da se srce uzbudi kad očekujem dragog prijatelja i ne znam baš bih li dao prednost nekom drugom na njegovu mjestu. On, naprotiv, uskraćuje sebi susret koji bi želio da bi bio s onim tko ga traži. Rekao mi je da su pape bili izolirani stoljećima i da to nije u redu, mjesto Pastira je s njegovim ovcama… Onda smo razgovarali o dvije ili tri osobne stvari.

Zabrinut kao i uvijek zbog situacije u zemlji, nije mogao vjerovati da nedostaje pšenice za napraviti kruh. Sjetio sam se, poput paradoksa, stihova koji kažu: “Ne može se umrijeti od gladi / u domovini blagoslovljenoj kruhom”. On je kimnuo s određenom gorčinom, ali nije komentirao o nikome.

Na kraju me, kao i uvijek, molio da molim za njega. Još smo pričali, a ja nisam želio biti taj koji će prekinuti razgovor, kad mi je, iznenada, rekao:

“Pa, vidimo se, ili bolje čitat ću te! Bog. Budi dobro… i moli za mene.”

Ostao sam s telefonom u ruci. I razmišljao: razgovarao sam s Franjom, razgovarao sam s Papom. Pomalo sam bio zbunjen. Na sreću sjetio sam se njegove rečenice: “Nemoj si laskati, Jorge, razgovarao si samo s prijateljem.”

 
Prijevod: Verica Kraš Villa/Bitno.net

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]