U propovijedi na svetoj misi u ponedjeljak 20. svibnja u Domu Sveta Marta, papa Franjo osvrnuo se na ulomak iz evanđelja koji govori o nemoći učenika da ozdrave jedno dijete, a mora intervenirati Isus koji se pak žali na nevjeru nazočnih, i dječakovu ocu koji traži pomoć odgovara da je sve moguće onomu tko vjeruje. Papa je primijetio da često i oni koji ljube Isusa ne vjeruju svojoj vjeri i ne predaju se posvema Isusu. Ali zašto to nepovjerenje? Uvjeren sam da se srce ne otvara, zatvoreno srce, srce koje želi držati sve pod nadzorom – odgovorio je Sveti Otac.

Srce se dakle ne otvara i ne prepušta Isusu nadzor nad stvarima – protumačio je Papa dodajući: A kad su ga učenici upitali zašto nisu mogli ozdraviti dječaka, Isus odgovara da se „ta vrsta đavola nikako ne može istjerati osim molitvom“. Svi mi u sebi imamo malo nevjere. Potrebna je žarka molitva, a ta ponizna i žarka molitva omogućuje Isusu da čini čudesa – ustvrdio je Papa.

Molitva po kojoj se zbiva čudo, neki izvanredni pothvat, mora biti istinska, posvema nas obuzimati – ustvrdio je Sveti Otac te glede toga ispričao čudesni događaj u Argentini. Sedmogodišnja je djevojčica teško oboljela a liječnici su joj davali nekoliko sati života. Otac, električar, „čovjek vjere“ bio je izvan sebe i u tom je bezumlju uzeo autobus i zaputio se u svetište u Lujahu, udaljeno sedamdeset kilometara. Stigao je poslije 21 sat, kada je sve bilo zatvoreno. On se počeo moliti Gospi, rukama naslonjenim na željezna vrata. Molio je, molio, plakao i molio… cijelu noć. Taj se čovjek borio, borio se s Bogom da izliječi njegovu djevojčicu. Poslije šest ujutro, otišao je na autobusni kolodvor i autobusom se vratio kući, u bolnicu, oko devet sati zatekavši uplakanu suprugu. Pomislio je na najgore. Što se događa? Ne shvaćam, ne shvaćam, što se dogodilo? Ma, došli su liječnici i rekli mi da je nestalo vrućice, da dobro diše, da nema ništa. Ostavit će je još dva u bolnici, ali ne shvaćaju što se dogodilo. A to se još događa, da?, ima čudesa – ustvrdio je Papa dodajući da je potrebno moliti srcem.

Odvažna molitva, koja se bori da se dogodi čudo; a ne molitve iz uljudnosti, molit ću za tebe: izmolim Očenaš, Zdravo Marijo i zaboravim sve. Ne, potrebna je hrabra molitva, kao ona Abrahamova koji se borio s Bogom da spasi grad, kao Mojsijeva koji je molio uzdignutih ruku i umarao se moleći Gospodina; kao molitva brojnih osoba, mnoštva ljudi koji vjeruju i s pouzdanjem mole – rekao je Sveti Otac, dodajući:

Molitva čini čudesa, ali moramo vjerovati! Uvjeren sam da možemo izmoliti lijepu molitvu… i danas mu, cijeli dan govoriti: Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri… a kad nas traže da molimo za narod ispaćen ratom, za sve izbjeglice, da se no događaju sve sadašnje drame, valja moliti, ali srcem moliti Gospodina: Učini to!, i reći mu: Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri koja se zbiva i u molitvi. Učinimo to danas – zaključio je papa Franjo. (rv/bitno.net)