Svakog Velikog četvrtka čitamo ovaj odlomak iz Evanđelja, vrlo jednostavan. Isus je sa svojim prijateljima, sa svojim učenicima na večeri, večeri Pashe. Isus pere noge svojim učenicima – čudna stvar koju je učinio: u to su vrijeme robovi prali noge na ulazu u kuću. A onda, Isus – gestom koji dira i srce – pere noge izdajniku, onome koji ga prodaje. Takav je Isus i on nas jednostavno uči: među sobom morate prati noge jedni drugima. To je simbol: među vama morate služiti jedni druge, bez interesa.

Kako bi bilo lijepo kad bi to bilo moguće činiti svaki dan i za sve ljude: no uvijek postoji interes, koji je kao zmija koja ulazi. I skandaliziramo se kad kažemo: „Išao sam u onaj javni ured, natjerali su me da im platim napojnicu, ekstra novac“. Ovo boli, jer nije dobro. A mi, mnogo puta, u životu tražimo svoj interes, kao da između nas plaćamo ekstra napojnice. Umjesto toga, važno je sve raditi bez interesa: jedan služi drugome, jedan je drugome brat, jedan čini da drugi raste, jedan ispravlja drugoga, i tako valja voditi svari naprijed. Služiti!

A potom, srce Isusovo, koje izdajniku kaže: „Prijatelju“ te ga također čeka, do kraja: ono sve oprašta. Želio bih ovo danas utisnuti u srca svih nas, pa i u svoje: Bog sve oprašta i Bog uvijek oprašta! Mi smo ti koji se umorimo od traženja oprosta. I svatko od nas, možda, ima nešto tu u srcu, što već neko vrijeme nosi, što mu čini „ron-ron“ [što ga uznemiruje], neki kostur skriven u ormaru. Ali, zamolite Isusa za oproštenje: On sve oprašta. On samo želi naše povjerenje da tražimo oprost.

Možete to učiniti kada ste sami, kada ste s drugim suputnicima, kada ste sa svećenikom. Ovo je lijepa molitva za danas: „Ali, Gospodine, oprosti mi. Pokušat ću služiti drugima, ali Ti služiš meni svojim oprostom“. On je tako platio oprostom. To je misao koju bih vam htio ostaviti. Služite, pomažite jedni drugima i budite sigurni da Gospodin oprašta. A koliko oprašta? Sve! A do kada? Cijelo vrijeme! On se nikad ne umara opraštati: mi smo ti koji se umaramo tražiti oprost.

A sada ću pokušati učiniti isti gest kao i Isus: oprati noge. Činim to od srca jer mi svećenici trebamo prvi služiti drugima, a ne iskorištavati druge. Klerikalizam nas ponekad vodi tim putem. Ali moramo služiti. Ovo je znak, također znak ljubavi prema ovoj braći i sestrama i prema svima vama ovdje. Znak koji znači: „Ne osuđujem nikoga. Trudim se služiti svima“. Ima Jedan koji sudi, ali on je pomalo čudan Sudac, Gospodin: on sudi i oprašta. Ovu ceremoniju pratimo sa željom da služimo i oprostimo sebi.