Velika radost! Imamo Papu! S jedne se strane osjeća vidljivo oduševljenje, i svi želimo nešto reći, a s druge strane, naša iznenađenost ostavlja nas bez riječi i pretvara u one koji napeto iščekuju i pitaju se »što li će biti«. Ipak, mislim da se ne trebamo bojati prepustiti osjećaju koji nas je obuzeo odmah nakon što smo čuli prve riječi novoga Pape. Taj se osjećaj može sažeti ovako: »Papa Franjo osvojio nas je na prvu!«

Dok pratimo svaki detalj, svaku gestu i pozorno slušamo svaku njegovu riječ, razmišljamo čime bi novi Papa mogao obilježiti kretanje Katoličke Crkve i svijeta uopće.
Bog je onaj koji vodi povijest, i sigurno je da će s novim Papom pred našim očima činiti velika djela. Potrebno je samo dobro otvoriti oči i gledati koji je put svojoj Crkvi Bog odredio za ovo vrijeme. Ovdje dolazimo do nečega vrlo bitnog za našu osobnu vjeru. Put Crkve nije samo način na koji Crkva vrši poslanje u određenom vremenu. Put Crkve je i put svakoga kršćanina. Način na koji Bog vodi Crkvu u određenom vremenu, reflektira kakav bi trebao biti život kršćanina. Jedan veliki teolog dvadesetog stoljeća, Henri de Lubac, govorio je kako vjerovati znači staviti se unutar vjere koju ispovijeda živuća Crkva i slušati vjeru Crkve…

Biti kršćanin, značilo bi, u konkretnom vremenu, imati odnos prema Bogu i svijetu onako kako ga živi Crkva…

Dok promišljamo o Papinom imenu – Franjo – zamišljamo kako će upravo put svetoga Franje – put siromaštva, poniznosti i evangelizacije – biti i put Pape Franje, ali i svih nas.
Imamo pravo i nadati se velikoj duhovnoj obnovi u Crkvi, ali i u Europi, čitavome svijetu. Mislim da u imenu možemo vidjeti i kontinuitet s Papom Benediktom. Sveti Benedikt i sveti Franjo, zapravo su dva lica jedne stvarnosti: monaštvo i evangelizacija. Nutarnja obnova Crkve koja dolazi po kontemplaciji, i evangelizacija, usmjerenost na siromašne, udaljene od Crkve… to su dvije neodvojive stvarnosti. Nutarnja obnova je preduvjet svake evangelizacije, a evangelizacija je jedini način da ne ostanemo zatvoreni u sebe, u svoj mali svijet. Onaj tko zaista poznaje Isusa Krist, tko može reći da ga osobno poznaje, ne može biti zatvoren, ima želju da ga svi upoznaju…

[facebook]Ako želite saznati sve o novom Papi lajkate Bitno.net![/facebook]

Evangelizacija zahtjeva kontemplaciju zato što je kršćanin pozvan imati ljubav prema ovome svijetu onakvu kakvu je imao Isus Krist. Evangelizacija bez nutarnje duhovne obnove, bila bi licemjerje i nasilje, a zatvorena duhovnost koja nema Isusovu ljubav prema svijetu, nije ništa drugo doli sebičnost i konformizam.

U svojoj prvoj homiliji na misi s Kardinalima, Papa je sažeo poslanje Crkve u tri riječi: »Hoditi, graditi, ispovijedati!» »Možemo mi hoditi koliko želimo, možemo graditi mnogo toga, ali ako ne ispovijedamo Isusa Krista, nije dobro. Postajemo pobožna nevladina organizacija, ali ne Crkva, Gospodinova zaručnica…«
Vjerujemo da će Franjin duh jednostavnosti i poniznosti, do kraja ispuniti Crkvu Kristovu i da će nas Papa Franjo voditi i usmjeravati neumornom naviještanju evanđelja kako je to činio sveti

Franjo, koji je bio ispunjen Kristom i željom da ga upoznaju svi ljudi.

Don Edvard Punda

Lajkajte facebook stranicu pape Franje: