GOVOR PAPE EMERITUSA BENEDIKTA XVI.

Moj duhovni i teološki put nezamisliv je bez pape Ivana Pavla II.

Papi emeritusu Benediktu XVI. svečano su dodijeljeni počasni doktorati Papinskog sveučilišta Ivan Pavao II. iz Krakowa, te krakowske Muzičke akademije.

Benedikt XVI

Foto: L’Osservatore Romano

Počasne doktorate papi Emeritusu dodijelio je krakowski nadbiskup i veliki kancelar Sveučilišta kardinal Stanislaw Dziwisz, a u odluci Senata stoji kako se nagrade dodjeljuju zbog Papinog „velikog poštovanja prema glazbenoj tradiciji Crkve, izvanrednog osjećaja za vjersku glazbu, trajnog iskazivanja brige oko dostojanstvene ljepote svete glazbe i njezinog ispravnog mjesta u slavlju liturgijskih obreda Crkve, inzistiranja na odgojnoj važnosti glazbe i ‘putu lijepog’ (via pulchritudinis) koji za suvremenog čovjeka može postati način upoznavanja i čašćenja Boga, predanosti Istini koja osnažuje kršćansku vjeru u vremenu duhovne zbunjnosti uzrokovane liberalizmom, postmodernizmom i relativizmom“, te podršci u osnivanju Sveučilišta Ivana Pavla II.

– Iznad svega, raduje me što će na ovaj način moja povezanost s Krakowom, Poljskom, domovinom našeg velikog sveca Ivana Pavla II., biti još snažnija.  Bez njega, moj duhovni i teološki put bio bi nezamisliv. Svojim živim primjerom pokazao nam je kako radost svete glazbe i zadaća zajedničkog sudjelovanja na svetoj liturgiji mogu ići ruku po ruku – rekao je papa Emeritus, te se prisjetio konstitucije o liturgiji Drugog vatikanskog sabora u kojoj saborski Oci pozivaju na djelatno sudjelovanje vjernika, ali i brižno čuvanje svete liturgijske glazbe.

– Te dvije stvarnosti, koje u tekstu Konstitucije bivaju povezane i pomirene, u oživotvorenju Sabora često su bile u dramatičnoj napetosti. Liturgijski je pokret velikim dijelom vjerovao kako će u budućnosti velike zborske skladbe i orkestralne mise svoje mjesto imati samo u koncertnim dvoranama, a ne u liturgiji. U liturgiji može biti mjesta samo za pjevanje i zajedničku molitvu vjernika. S druge strane, upravo se zbog toga pojavilo iznenađenje zbog kulturnog osiromašenja Crkve. Kako pomiriti to dvoje? Kako oživjeti Sabor u njegovoj cjelovitosti? Ova pitanja pogađaju i mene, ali i druge vjernike, jednostavne ljude – kazao je papa Emeritus.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Benedikt XVI. potom je postavio pitanje što je zapravo glazba, te ponudio tri mjesta (loci) iz kojih ona izvire: iskustvo ljubavi, iskustvo tuge i susreta sa smrću, boli i dubinom bitka, te susret s božanskim.

Premda je prisutna u svim religijama, glazba rođena u kršćanskom ambijentu za Benedikta XVI. predstavlja vrhunac.

– Nema tog kulturnog prostora u kojemu se može pronaći tako veličanstvena glazba kao ona nastala iz kršćanske vjere: od Palestrine do Bacha, preko Handela, do Mozarta, Beethovena i Brucknera. Zapadna glazba je nešto posebno, nešto što ne postoji u drugim kulturama – rekao je Benedikt XVI., ne zaboravivši posebno istaknuti svojeg najdražeg skladatelja W. A. Mozarta.

– Ostaje mi u neizbrisivom sjećanju kako se nakon prvih nota Mozartove Krunidbene mise ‘otvorilo’ nebo, te se mogla osjetiti istinska Gospodinova prisutnost.

Na kraju svečanosti, prisutnima se obratio i kard. Dziwisz izrazivši veliku radost i zahvalnost papi Emeritusu što je na poseban način prihvatio dodijeljene mu nagrade i time pokazao poštovanje koje je oduvijek odlikovalo njegov odnos prema svetom Ivanu Pavlu II.

– On osobno, sveti Papa, bio je uvijek prepun zahvalnosti prema svojem najbližem suradniku, prefektu Kongregacije za nauk vjere. Vjerujemo kako nas upravo sada gleda s visine i raduje se zbog našeg susreta – zaključio je kardinal Dziwisz.

Miodrag Vojvodić|Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 4. srpnja 2015.

Možda vam se svidi