Papi emeritusu Benediktu XVI. svečano su dodijeljeni počasni doktorati Papinskog sveučilišta Ivan Pavao II. iz Krakowa, te krakowske Muzičke akademije.

Benedikt XVI

Foto: L’Osservatore Romano

Počasne doktorate papi Emeritusu dodijelio je krakowski nadbiskup i veliki kancelar Sveučilišta kardinal Stanislaw Dziwisz, a u odluci Senata stoji kako se nagrade dodjeljuju zbog Papinog „velikog poštovanja prema glazbenoj tradiciji Crkve, izvanrednog osjećaja za vjersku glazbu, trajnog iskazivanja brige oko dostojanstvene ljepote svete glazbe i njezinog ispravnog mjesta u slavlju liturgijskih obreda Crkve, inzistiranja na odgojnoj važnosti glazbe i ‘putu lijepog’ (via pulchritudinis) koji za suvremenog čovjeka može postati način upoznavanja i čašćenja Boga, predanosti Istini koja osnažuje kršćansku vjeru u vremenu duhovne zbunjnosti uzrokovane liberalizmom, postmodernizmom i relativizmom“, te podršci u osnivanju Sveučilišta Ivana Pavla II.

– Iznad svega, raduje me što će na ovaj način moja povezanost s Krakowom, Poljskom, domovinom našeg velikog sveca Ivana Pavla II., biti još snažnija.  Bez njega, moj duhovni i teološki put bio bi nezamisliv. Svojim živim primjerom pokazao nam je kako radost svete glazbe i zadaća zajedničkog sudjelovanja na svetoj liturgiji mogu ići ruku po ruku – rekao je papa Emeritus, te se prisjetio konstitucije o liturgiji Drugog vatikanskog sabora u kojoj saborski Oci pozivaju na djelatno sudjelovanje vjernika, ali i brižno čuvanje svete liturgijske glazbe.

– Te dvije stvarnosti, koje u tekstu Konstitucije bivaju povezane i pomirene, u oživotvorenju Sabora često su bile u dramatičnoj napetosti. Liturgijski je pokret velikim dijelom vjerovao kako će u budućnosti velike zborske skladbe i orkestralne mise svoje mjesto imati samo u koncertnim dvoranama, a ne u liturgiji. U liturgiji može biti mjesta samo za pjevanje i zajedničku molitvu vjernika. S druge strane, upravo se zbog toga pojavilo iznenađenje zbog kulturnog osiromašenja Crkve. Kako pomiriti to dvoje? Kako oživjeti Sabor u njegovoj cjelovitosti? Ova pitanja pogađaju i mene, ali i druge vjernike, jednostavne ljude – kazao je papa Emeritus.

Benedikt XVI. potom je postavio pitanje što je zapravo glazba, te ponudio tri mjesta (loci) iz kojih ona izvire: iskustvo ljubavi, iskustvo tuge i susreta sa smrću, boli i dubinom bitka, te susret s božanskim.

Premda je prisutna u svim religijama, glazba rođena u kršćanskom ambijentu za Benedikta XVI. predstavlja vrhunac.

– Nema tog kulturnog prostora u kojemu se može pronaći tako veličanstvena glazba kao ona nastala iz kršćanske vjere: od Palestrine do Bacha, preko Handela, do Mozarta, Beethovena i Brucknera. Zapadna glazba je nešto posebno, nešto što ne postoji u drugim kulturama – rekao je Benedikt XVI., ne zaboravivši posebno istaknuti svojeg najdražeg skladatelja W. A. Mozarta.

– Ostaje mi u neizbrisivom sjećanju kako se nakon prvih nota Mozartove Krunidbene mise ‘otvorilo’ nebo, te se mogla osjetiti istinska Gospodinova prisutnost.

Na kraju svečanosti, prisutnima se obratio i kard. Dziwisz izrazivši veliku radost i zahvalnost papi Emeritusu što je na poseban način prihvatio dodijeljene mu nagrade i time pokazao poštovanje koje je oduvijek odlikovalo njegov odnos prema svetom Ivanu Pavlu II.

– On osobno, sveti Papa, bio je uvijek prepun zahvalnosti prema svojem najbližem suradniku, prefektu Kongregacije za nauk vjere. Vjerujemo kako nas upravo sada gleda s visine i raduje se zbog našeg susreta – zaključio je kardinal Dziwisz.

Miodrag Vojvodić|Bitno.net