Na slici: mons. Rino Fisichella

Na putu ljepote za novu evangelizaciju, pod tim se geslom na Papinskom sveučilištu Sveti Ivan Lateranski u Rimu u okviru projekta „Vrata prema Beskonačnom, 13. siječnja održao skup organiziran pod pokroviteljstvom Ureda za društvene komunikacije pri Rimskoj biskupiji i Papinskog vijeća za kulturu.

Polazna točka skupa bile su Papine riječi izgovorene na prošlogodišnjem biskupijskom skupu. Podsjećajući na povijesnu i umjetničku baštinu Rima, Papa je pozvao sve da „idu putem ljepote koji vodi do Onoga koji je, prema svetome Augustinu, drevna i uvijek nova Ljepota“. O odnosu između ljepote i evangelizacije govorilo se pod tri različita vidika.

Mons. Rino Fisichella  predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, govorio je o ljepoti s teološkog motrišta. Ljepota je povlašteni put za evangelizaciju. Ne treba zaboraviti da je kršćanstvo, od samog početka, u umjetnosti vidjelo put za očitovanje dosljednosti otajstva. Kršćanstvo naviješta otajstvo utjelovljenoga Boga a ljepota je u svojim raznim izričajima bila kadra dočarati to otajstvo. Očituje ga u ljepoti naših katedrala i crkvi, u pjesništvu i literaturi, u glazbi a ne prestaje s očitovanjem u liturgijskoj ljepoti. Postoje dakle brojni izrazi i povlašteni su put za navještaj Radosne vijesti – primijetio je mons. Fisichella.

Nastavljajući izlaganje mons. je Fisichela rekao da je Crkva uvijek zahvalna umjetnicima, te je istodobno pozvao da se i danas, sučeljavajući se s Kristovim otajstvom, kušaju novi izražaji. Taj se izazov uklapa u obnovljenu osjetljivost današnje mladeži, a uvjeren sam da moramo poticati žudnju za ljepotom, koja se osjeća kod mladih naraštaja kada se približavaju uživati u raznim umjetničkim dostignućima. Čini mi se da se poticanje te žudnje izjednačuje s vježbanjem i izoštravanjem ukusa za ljepotu u njezinim raznim očitovanjima i s nezadovoljavanjem s raznim vidicima suvremene kulture koji očituju prolaznu ljepotu, koja je od danas do sutra. Osjećamo potrebu boljeg izražavanja kontinuiteta ljepote – ustvrdio je mons. Fischella.

O prolaznoj i istinskoj ljepoti govorio je u svijetu vrlo priznat i glasoviti rimski arhitekt Paolo Portoghesi, pozivajući da se izbjegava umjetnost u službi tržišta. Grad Rim je, za onoga koji dolazi izvana, istinski hvalospjev vjeri. Njegova je izvanredna mogućnost u turizmu, koji je, u nekom smislu, i hodočašće. Osim toga u njemu je prisutna ljepota stvorenoga i Kristova ljepota, na koju je mislio Dostojevski kada veli: Koja ljepota može spasiti svijet? A samo jedan može biti odgovor. Ljepota može biti i u nama: pronalazak unutarnje ljepote može biti vrlo važan za evangelizaciju – zaključio je Portoghesi.

O odnosu teologije, umjetnosti i komuniciranja, odnosno kako evangelizirati na putu ljepote i u obavijesnim sredstvima, govorio je Marco Tarquinio, glavni urednik katoličkog glasila Avvenire. Kad govorimo o ljepoti obvezni smo omogućiti narodu da shvati istinsku ljepotu. Dok je još bio pročelnik Zbora za nauk vjere, papa Benedikt XVI. običavao je govoriti da je danas velika smicalica laži u tome što se predstavlja pod lažnom ljepotom, koja privlači. Uvjeren sam da mi. kao novinari, možemo postaviti na noge ideju ljepote i učiniti da hoda. Što to znači u stvarnosti? Znači omogućiti shvaćanje da naslovi i vijesti na novinskim stranicama nisu oni o novcu, lijepim licima ili pričama koje gode svijetu. Postoji sasvim drukčije čovječanstvo koje možemo staviti na novinske stranice i učiniti da se shvati kako je i kronika povijest – zaključio je novinar Tarquinio. (rv/bitno.net)