Iznenađenje je bio dolazak pape Franje koji je sjeo na prvo slobodno mjesto za zadnjim stolom za kojim su sjedili vatikanski zaposlenici. Čak ni novoimenovani kardinal nije znao za njegov dolazak. Došao sam radi siromašnih, a ne radi Vas – rekao je Papa smiješeći se kardinalu Krajewskom. Papa Franjo je večerao i ostao oko dva sata razgovarajući s prisutnima na vrlo srdačan način i slušajući o njihovim životima koji su često bili isprepleteni trpljenjem, ali i nadom.

Oko šezdeset volontera posluživalo je večeru siromašnima. Među njima bio je Carlo Santoro iz Zajednice svetoga Egidija koji s Apostolskom milostinjarnicom surađuje pomažući beskućnicima u Rimu. Bio je to posjet topline, jer to je bila večera novoga kardinala sa siromašnima – rekao je Santoro i dodao – Na veliko iznenađenje svih, došao je i Sveti Otac.

Mislili smo da će to biti jednostavan pozdrav i da će otići tijekom večere – rekao je Santoro i nastavio – Umjesto toga, kardinal Konrad iznenada mi je rekao da napravim mjesta pokraj sebe i dao je stolicu Papi koji je pozdravio sve s velikom ljubavlju. Za našim stolom sjedili su izbjeglice iz Sirije koje su došle putem naših humanitarnih koridora, jedan od njih došao je s Lezbosa u Papinom zrakoplovu; dakle, na pomalo neočekivan način ponovo je mogao razgovarati sa Svetim Ocem i rekao mu je da se integrirao i da ima posao.

Papa Franjo je rekao da se u posljednjih nekoliko mjeseci nekoliko puta susreo s izbjeglicama koji su došli iz libanonskih izbjegličkih kampova i bio je zadivljen njihovom djecom koja su prva progovorila talijanski – rekao je Santoro i primijetio – Kao što često ponavlja, rekao je da je integracija temeljna stvar, jer nije dovoljno prihvatiti. Poteškoća je kada nema integracije i nedostaje posao, jer to ne daje perspektivu.

Za našim stolom bio je još jedan izbjeglica koji mu je ispripovjedio kako je došao u Italiju – rekao je Santoro – Bilo je to putovanje od jedanaest mjeseci, put kroz pustinju, putovanje potpuno ispunjeno opasnostima i zamkama. Došao je u Italiju prije nekoliko godina i on se integrirao. Drugi prijatelj iz Senegala, musliman, rekao mu je da je to već treći put da na večeri susreće Papu. Rekao mu je da je bio na ručku sa svetim papom Ivanom Pavlom II. i s papom Benediktom XVI. Tada mu je papa Franjo rekao: Napravi zbirku Papi!

Papa je potom razgovarao s nekoliko kardinalovih i mojih prijatelja s kojima svakodnevno surađujemo, te koji spavaju oko bazilike svetoga Petra – rekao je Santoro i dodao – Upoznali smo ga s njima jer su pomalo njegovi susjedi i bio je vrlo ljubazan prema njima. Kardinal je Krajewski objasnio papi Franji da mnogo surađujemo s njim i radi organizacije sprovoda onih koji umiru na ulici. To je način davanja dostojanstva onima koji su odbačeni i koji su imali posebno težak život. Papa je htio biti obaviješten o tomu svemu.

Djeca su ostavila velik dojam na Papu – naglasio je Santoro i nastavio – Tu je bila sirijska djevojčica koja se rodila u Rimu prije nekoliko mjeseci i koja je bila krštena 28. lipnja. Papa Franjo ju je blagoslovio. Djeca su bila vrlo vidljiva i radosna oko Svetog Oca koji je rekao da je bio jako pogođen pitanjem djece koja su bila odvojena od majki u Teksasu, u Sjedinjenim Američkim Državama.

Volonter svetog Egidija objasnio je da sve te osobe osjećaju da im se pomoglo, da ih se razumije u situaciji koja je objektivno teška u Europi. Mislim prije svega da je osobito teško strancima i izbjeglicama – naglasio je – Osjećaju – da često ozračje ne ide njima u prilog. Papa je ponovio kako je Europa na rubu samoubojstva, jer činjenica da ne prihvaća imigrante i da ne rađa djecu ne daje izglede za budućnost kontinenta. To je vrlo uznemirujuća stvar, a isto se primjećuje i na drugim dijelovima svijeta, posebno je istaknuo primjer Sjedinjenih Američkih Država.

Papa Franjo je razgovarao i s nekim bivšim zatvorenicima, ponavljajući nešto što često kaže: “Ali zašto ne ja?” – kazao je Santoro i napomenuo – On se poistovjećuje jako s onima koji su siromašni, a posebno s onima koji su u zatvoru. Doista, zajedno s Papom, svatko od nas mogao bi reći: ‘Mogao sam i ja biti siromašan’. Kad smo mu ispričali povijest beskućnika i alkoholičara, rekao je: ‘Alkohol je mogao pogoditi svakoga od nas, jer je to zlo koje vas otima, zlo koje vas ne ostavlja, to je zlo iz kojeg se može izići samo zajedno s drugima. Naša teškoća kao Crkve jest pomoći ljudima da iziđu iz teških prilika i da to činimo zajedno.’

Svetog se Oca dojmila činjenica kada smo mu rekli da nam mnogi beskućnici pomažu da pomognemo drugima – rekao je Santoro i nastavio – Na primjer, kada je ove godine bilo jako hladno, mnogi od njih su nam pomogli nositi pokrivače. Mislim da je teškoća za siromašne povratiti dostojanstvo koje im je oduzeto. To vrijedi i za nas, pomagati drugima znači imati dostojanstvo – zaključio je Santoro.

Vatican News | Bitno.net