Na početku homilije Papa je podsjetio kako se misa uz početak papinske službe slavi na svetkovinu sv. Josipa, rekavši kako je ta podudarnost vrlo bremenita značenjem i da je i imendan njegova prethodnika u Petrovoj službi: blizu smo mu u molitvi, ispunjenoj ljubavi i zahvalnošću, rekao je Papa i u tome trenutku Trgom sv. Petra prolomio se pljesak. Papa je zatim pozdravio “braću kardinale, svećenike, đakone, redovnike i redovnice i sve vjernike laike”. Zahvalio je na prisutnosti predstavnicima drugih Crkava i crkvenih zajednica, kao i predstavnicima židovske zajednice i ostalih vjerskih zajednica. Pozdrav je Papa uputio i vođama država i vlada, službenim izaslanstvima iz mnogih zemalja svijeta i Diplomatskom zboru.

U homiliji Papa je, tumačeći Evanđelje koje se čitalo na misi (Mt 1, 16.18-21.24a), govorio o poslanju svetoga Josipa: on je custos, čuvar, i to čuvar Marije i Isusa. No to se čuvanje, primijetio je Papa citirajući blaženog Ivana Pavla II., proteže na Kristovo mistično tijelo – Crkvu. Sveti Josip to svoje poslanje čuvara Svete obitelji vrši diskretno, ponizno, u tišini, ali s jednom stalnom prisutnošću i potpunom vjernošću, uvijek, i u najtežim trenucima, i onda kada ne razumije. On je stalno okrenut Bogu, otvoren njegovim znakovima, spremno prihvaća i provodi njegov naum. Josip je “čuvar”, jer zna slušati Boga, prepušta se njegovoj volji i upravo je zato osjetljiviji za osobe koje su mu povjerene, zna čitati s realizmom događaje, pažljiv je prema onima koji su oko njega i zna donijeti mudrije odluke. U njemu vidimo kako se odgovara na Božji poziv, s raspoloživošću, spremnošću, ali vidimo također koje je središte kršćanskoga poziva: Krist! Čuvajmo Krista u našem životu, da bismo čuvali druge, da bismo čuvali stvoreni svijet, pozvao je Papa.

[facebook]Ako želite saznati sve o novom Papi lajkate Bitno.net![/facebook]

Poziv na čuvanje, međutim, ne tiče se samo nas kršćana, već ima jednu općeljudsku dimenziju, tiče se sviju. To je poziv na čuvanje čitavog stvorenog svijeta, ljepote stvorenja, kao što se kaže u Knjizi Postanka i kao što nam je pokazao sveti Franjo Asiški: čuvati znači gajiti poštovanje prema svakom Božjem stvorenju i ambijentu u kojem živimo. To znači čuvati ljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, s ljubavlju, osobito za djecu, starije, one koji su najslabiji i koji su često “na periferiji našega srca”. To znači brinuti jedni za druge u obitelji: bračni drugovi čuvaju jedan drugoga, zatim kao roditelji brinu se za djecu, a vremenom i djeca postaju čuvari roditelja. To znači gajiti iskrena prijateljstva, koja predstavljaju uzajamno čuvanje u povjerenju, poštovanju i dobru. U konačnici, sve je povjereno čovjeku na čuvanje, i to je odgovornost koja se tiče svih nas. Budite čuvari Božjih darova! poručio je Papa u homiliji.

A kada čovjek ne vrši tu zadaću, kada se ne brinemo za stvoreni svijet i braću, tada se stvara prostor za uništenje i ljudsko srce otvrdne. U svakom povijesnom razdoblju, nažalost, bilo je “Heroda” koji kuju smrtonosne planove, uništavaju i nagrđuju lice muškarca i žene, upozorio je Sveti Otac. Papa je zatim pozvao sve one koji su na odgovornim položajima u ekonomiji, politici i društvu, sve muškarce i žene dobre volje: “budimo čuvari” stvorenog svijeta, Božjeg nauma upisanog u narav, čuvari drugoga, ambijenta; ne dopustimo da znakovi uništenja i smrti prate ovaj naš svijet na njegovu putu! Ali da bismo “čuvali” moramo se brinuti također za nas same! “Sjetimo se da mržnja, zavist, oholost prljaju život! Čuvati život znači dakle bdjeti nad našim osjećajima, nad našim srcem, jer iz srca izlaze dobre i zle namisli: one koje grade i one koje uništavaju! Ne smijemo se bojati dobrote, štoviše ne smijemo se bojati ni nježnosti!”

Papa je zatim dodao kako brinuti se, čuvati traži dobrotu, traži da to čuvanje bude s nježnošću. U Evanđeljima se sveti Josip pojavljuje kao snažni, hrabri čovjek, radnik, ali u njegovoj duši ima velike nježnosti, koja nije krepost slabih, štoviše, naprotiv, ona je odlika snažnog duha i pokazatelj čovjekove sposobnosti da bude pažljiv, suosjećajan, otvoren prema drugome, da ljubi druge. Ne smijemo se bojati dobrote i nježnosti, istaknuo je Papa.

U posljednjem dijelu svoje homilije Papa je tumačio u čemu se sastoji vlast Petrova nasljednika, vlast koju je Isus Krist dao Petru. Ne smijemo nikada zaboraviti, istaknuo je Papa, da je prava vlast služenje i da i Papa da bi vršio svoju vlast mora uvijek sve više ulaziti u onu službu koja ima svoj svijetli vrhunac na križu; mora imati pred očima ponizno, konkretno, vjerničko služenje svetoga Josipa i poput njega širiti ruke da čuva cio Božji narod i prihvati s ljubavlju i nježnošću čitav ljudski rod, osobito najsiromašnije, najslabije, najmanje. Samo onaj koji služi s ljubavlju zna čuvati! rekao je Papa.

Papa se zatim kratko osvrnuo na drugo čitanje iz Poslanice apostola Pavla Rimljanima (4, 13.16-28.22) u kojem sveti Pavao govori o Abrahamu koji “u nadi protiv svake nade povjerova” (Rim 4,18). Postojan u nadi, protiv svake nade! I danas kada su se nad svijetom nadvili sivi oblaci, trebamo vidjeti svjetlo nade i mi sami davati nadu. Čuvati stvoreni svijet, svakog muškarca i ženu, s pogledom nježnosti i ljubavi, znači otvoriti obzor nade, znači stvoriti procijep usred mnoštva oblaka kroz koji će se probiti svjetlo, znači donositi svjetlo nade. A za nas vjernike, za nas kršćane, poput Abrahama, poput svetog Josipa, nada koju nosimo ima Božji obzor koji nam je otvoren u Kristu i počiva na stijeni koja je Bog.

Čuvati Isusa s Marijom, čuvati čitavi stvoreni svijet, čuvati svaku osobu, osobito najsiromašnije, čuvati nas same: to je služba koju je rimski biskup pozvan vršiti, ali na koju smo svi pozvani da bi zasjala zvijezda nade: čuvajmo s ljubavlju ono što nam je Bog darovao, zaključio je Papa. (ika/bitno.net)

Lajkajte facebook stranicu pape Franje: