Da raščistimo odmah na početku – članovi redakcije portala Bitno.net vjeruju kako će glavnu, pa i presudnu ulogu u odabiru novoga pape imati Duh Sveti (pri čemu, naravno, uvažavamo postojanje slobodne volje svakog od pojedinih kardinala). Međutim, to nije razlog da u danima uoči konklava ne predstavimo kardinale koje mediji skloniji špekulacijama obično navode kao glavne kandidate za novoga biskupa rimskog. Ne činimo to zbog toga kako bi se takvim špekulacijama pridružili, nego da, jednostavno, našim čitateljima iznova predstavimo neke od najutjecajnijih i najzanimljivijih kardinala koje Katolička crkva u ovom trenutku ima. Uzbudljivo duhovno bogatstvo “jedinstva u različitosti” koje karakterizira Crkvu vidljivo je i u Božjim slugama koji čine njezin Kardinalski zbor, onaj koji će uskoro u Rimu izabrati novoga Papu.

Péter Erdő, nadbiskup Budimpešte i Esztergoma

Hoće li Katolička crkva dobiti još jednog papu iz regije istočne Europe? Još jednog duhovnog pastira koji je odrastao u uvjetima komunističke represije, poput blaženog Ivana Pavla II., čovjeka kojeg mnogi smatraju najzaslužnijim za pad totalitarnog režima? Puno ih je koji na ovo pitanje odgovaraju potvrdno misleći pri tome na Pétera Erdőa, mađarskog kardinala, nadbiskupa Budimpešte i Esztergoma.

Péter Erdő rođen je 25. lipnja 1952. u Budimpešti. Kako su ovih dana pisali mađarski mediji, roditelji Sándor i Mária bili su praktični katolici koji su svoju vjeru ispovijedali unatoč i u suprotnosti s komunističkim režimom, a tako su odgajali i djecu, njih ukupno šestoro. Erdő se školovao u sjemeništima u Esztergomu i Budimpešti. Za svećenika je zaređen u lipnju 1975., a kasnije je školovanje nastavio na Lateranskom sveučilištu u Vatikanu, gdje je doktorirao iz teologije i kanonskog prava. Nakon toga bio je profesorom na više katoličkih sveučilišta u Mađarskoj, a neko vrijeme i rektorom Sveučilišta Pétera Pázmánya u Budimpešti.

Ivan Pavao II. ga je 1999. imenovao za pomoćnog biskupa Székesfehérvára, a tri godine kasnije postao je nadbiskupom Budimpešte, a time i primasom Mađarske. U listopadu 2003. postao je kardinalom i tada je sa 51. godinom bio najmlađi u Kardinalskom zboru. Erdő je već drugi mandat predsjednikom Vijeća europskih biskupskih konferencija.

Nije pretjerano medijski eksponiran, ali za vrijeme pontifikata Benedikta XVI. bio je “čovjekom od povjerenja” Svete Stolice, što govori i činjenica da ga je papa svojedobno poslao u Južnu Ameriku, da tamo riješi situaciju nastalu nakon što je Papinsko sveučilište u Peruu počelo zastupati teološki sporne socijalne doktrine. Svoju dijecezu vodi, kažu upućeniji, jako dobro i uveo je u nju neke evangelizatorske novine, kao “kućne misije” u kojima vjernici obilaze svoje susjedstvo i razgovaraju s ljudima o vjeri i Bogu. On sam redovito obilazi župe pod njegovim vodstvom, kojih nije malo. Tijekom prošlogodišnje biskupske sinode o novoj evangelizaciji bio je jednim od najzapaženijih govornika.

“Pitam se, tko je glavni nositelj ove nove evangelizacije? Uvjereni smo kako su najveći evangelizatori Isus, te Duh Sveti koji prebiva unutar Crkve, a potom sama Crkva i kršćani”, rekao je tada.

Analitičari naglašavaju kako uživa potporu europskih kardinala, što govori i činjenica da je već drugi mandat zaredom na čelu Vijeća europskih biskupskih konferencija. Na toj dužnosti je puno pomogao i katoličkim crkvama u zemljama tzv. Trećeg svijeta, te je sigurno da će imati potporu i kardinala koji dolaze iz njih.

G. A. | Bitno.net