Jedna meni vrlo bliska i draga osoba neki dan mi je rekla: «Ne mogu a ne misliti na Benedikta XVI. i ne mogu a ne osjećati se loše kad mislim na činjenicu da on gleda koliko ljubavi i koliko entuzijazma okružuje novog Papu…». Po onome koliko se može znati o Ratzingeru, nema mjesta misliti o tome da se može osjećati loše zbog činjenice da njegov se nasljednik, Franjo, susreće s naklonošću vjernika i nevjernika. I iskreno, neumjesni su i komentari onih koji se brinu o naklonosti koju papa Bergoglio pobuđuje u svjetovnim područjima i obično udaljenijima od Crkve. Gotovo se čini da se ne može uistinu biti katolicima a da se ne izazove nezadovoljstvo, sukobe, polemike, nesnošljivost. Je li ono što se ovih dana događa samo «medeni mjesec» s novim Papom, osuđenim na skori svršetak? Pričekajmo da vidimo što će se dogoditi. Nakon što priznamo Katoličkoj crkvi veliku sposobnost obnavljanja same sebe i ponovnog zamahom kretanja naprijed, unatoč šoka izazvanog odricanjem jednog Pape.

Prvi dani pape Franje bili su obilježeni mnogim isticanjima razlika u odnosu na prethodnika. Istina je da je Bergoglio svoje poslanje obilježio jednostavnim stilom, kontinuirano prekidajući s jednim objektivno zacementiranim protokolom, kako je uostalom činio i papa Wojtyla od samog početka svog pontifikata. Ali već prvih sati nakon izbora počele su kružiti urbane legende. Prema jednoj, Franjo je, odmah nakon izbora, odbio odjenuti crvenu baršunastu mocetu s rubovima od (sintetičkog) hermelina rekavši ravnatelju papinskih ceremonija Guidu Mariniju: «To si stavite Vi! Karneval je završen.» Primitivna, štoviše gruba šala protiv šefa ceremonijara. Prema pisanju Vatican Insidera, te riječi nisu nikad bile izgovorene. Franjo je jednostavno rekao Mariniju koji mu je stavljao mocetu: «Radije bih volio ne imati». Nikakva šala o karnevalu, nikakvo ponižavanje za poslušnog ravnatelja ceremonija.

Pravi kontinuitet između Benedikta i Franje je u mnogim koracima i u mnogim savjetima i naglascima koji su se mogli čuti i vidjeti u ovih prvih deset dana pontifikata: poniznost, svijest da Crkvu vodi Gospodin, izostanak Pape na mjestu protagonista: Benedikt XVI. je rekao dan nakon izbora da «Papa kamo ide čini da zasja Kristovo, a ne njegovo vlastito svjetlo», Franjo je susrećući novinare rekao da je «protagonist» Krist, a ne Papa.

I osjetljivost u odnosu na čuvanje stvorenoga – kojemu je vrhunac čovjek – i zaštitu okoliša, element je koji povezuje obojicu Papa. A da ne govorimo o temi karijerizma i «duhovne svjetovnosti» u Crkvi: samo tko je zaboravio na duboke homilije pape Ratzingera o tim temama može misliti da nema nekog bitnog kontinuiteta. Samo onaj tko ne poznaje njegove spise o liturgiji može misliti da pridaju važnost površnim aspektima. A kad je riječ o onome što se odnosi na diskontinuitet između Ratzingera i Bergoglia, trebat će postaviti pitanje i o tome koliko su suradnici pomagali Benediktu XVI. da prenese bit svoje poruke. I kako su Pavla VI. spašavali pojedini «montinijanci» koji se smatraju jedinim ovlaštenim čuvarima uspomene na njega, tako Benedikta XVI. spašavaju pojedini «ratzingerijanci» koji su ga u više navrata pokušavali učiti čak i „zanat“ Pape.

Andrea Tornielli

Izvor: www.vaticaninsider.com
Prijevod: Verica Kraš Villa