Radnik se danas često smatra „manjim dobrom“, jednostavnim izvorom u produktivnom sklopu koji je iznad i prijeti obitelji: moraju mu se vratiti prava i dostojanstvo – rekao je Sveti Otac sudionicima na plenarnoj skupštini Papinskoga vijeća Iustitia et Pax, koja se održava pod geslom ‘Politička vlast i opća sudbenost’, koje je jučer prije podne primio u audijenciju.

Socijalni je nauk Crkve sastavnica crkvenoga poslanja – ustvrdio je Papa te podsjetio na encikliku Ivana Pavla II. Centesimus Annus, ističući da nas prihvaćanje Krista i evanđelja čini nositeljima viđenja čovjeka, njegova dostojanstva, njegove slobode i razumnosti, koje je označeno transcendencijom, u vodoravnom i uspravnom smislu. Papa je dodao da pravâ i dužnosti u prvom redu ovise o naravnom moralnom zakonu, koji je Bog upisao u savjest svake osobe, u konačnici ovise o istini o čovjeku i društvu – istaknuo je Benedikt XVI.

Podsjećajući na učinjene napretke u obrani ljudskih prava, ustvrdio je da je današnja kultura prožeta utilitarističkim individualizmom i tehnokratskim ekonomizmom i da teži podcjenjivanju osobe. Premda je uronjen u beskonačnu mrežu odnosa i komunikacija, današnji čovjek paradoksalno izgleda osamljen, jer je ravnodušan prema ustavnom odnosu svojega bića, koji je korijen svih odnosa, odnosno prema Bogu. Na čovjeka se danas gleda isključivo s biološkog motrišta, kao na ljudski kapital, vrelo, odnosno dio proizvodnog i financijskog ustroja koji ga nadmašuje – ustvrdio je Benedikt XVI.

Prema kršćanstvu – dodao je Sveti Otac – rad je temeljno dobro za čovjeka, za njegovu socijalizaciju, za osnivanje obitelji i prinos općem dobru i miru. Upravo stoga, posao je za sve uvijek primaran, pa i u razdoblju gospodarske krize – istaknuo je Sveti Otac.

Papa se osvrnuo na novu evangelizaciju društvenih odnosa iz koje se rađa novi humanizam koji pomaže da se sruše moderni idoli, zamjenjujući individualizam i konsumizam s kulturom bratstva i besplatnosti, sa solidarnom ljubavlju. Iz ljubavi prema općem dobru, papa je Ivan XXIII. prizivao ustanovljenje vlasti za njegovo ostvarenje.

Nije zadaća Crkve predlagati, s pravnog i političkog gledišta, stvarni ustroj nekog takvog međunarodnoga uređenja, ali ona odgovornima nudi načela za promišljanje, prosudbena mjerila i praktične smjernice za jamstvo antropološkog i etičkoga ustroja za opće dobro. Papa dakle ne predlaže neku „super vlast zgusnutu u ruke nekolicine, koja bi upravljala svim narodima, izrabljujući najslabije. Svaka se vlast u prvom redu ima shvaćati kao moralna snaga, sposobnost razumnoga utjecaja, prihvaćena od svih a ograničena nadležnostima i pravom – zaključio je Benedikt XVI. (rv/bitno.net)

Foto: Shutterstock.com