Kapucin Alberto Beretta brat je svete Gianne Berette Mole, a veći dio svog redovničkog života proveo je kao liječnik u siromašnim dijelovima Brazila. Poznat je po tome što je porodio ženu u brazilskom selu dok je fizički bio u Italiji

Uskoro novi blaženik iz obitelji Beretta - kirurg s darom bilokacije

Obitelj Beretta iz talijanskog grada Bergama već je dala jednog katoličkog sveca – Giannu Berettu Molu koja je žrtvovala život za svoje nerođeno dijete. Uskoro će još jedan član te obitelji biti uzdignut na čast oltara. Na putu prema beatifikaciji je Giannin brat, kapucin Alberto Beretta, koji je veći dio svojeg redovništva proveo kao liječnik u zapuštenim krajevima Brazila skrbeći za tamošnje stanovništvo i koji je osim po svojem medicinsko-pastoralnom radu poznat i po tome što je imao dar bilokacije, te je zabilježen slučaj kada je u teškom porodu porodio jednu Brazilku i spasio joj život, dok je fizički bio u – Italiji .

Biskupija u Bergamu pokrenula je postupak za njegovu beatifikaciju u travnju 2008., točno sedam godina poslije njegove smrti. Poljski katolički tjednik Gosc Niedzielny nedavno je posjetio Italiju i susreo se sa bratom i sestrom Alberta i Gianne – časnom sestrom kanizijankom majkom Virginijom i svećenikom Giuseppeom koji su ispričali priču o svojem bratu, ali i o svojoj obitelji koja je dala nekoliko redovničkih poziva, jednu sveticu i skorašnjeg blaženika.

Majka Virginia tako je poljskom tjedniku rekla kako je veliki utjecaj na njezina brata imao O. Pio. On je Alberta, dok je ovaj još studirao medicinu, susreo i nakon razgovora s njim Beretta je osjetio poziv. Kako je ispričala majka Virginija, njezin je brat od malih nogu imao želju ići u misije i liječiti ljude, zato je odabrao medicinu. Tako je i bilo – nakon završetka studija medicine i ulaska u franjevački red, Alberto je otputovao u Brazil, točnije u Grajau u pokrajini Maranhão. Tamo je otvorio ambulantu, a potom započeo gradnju bolnice. U Brazilu je proveo 33 godine svoga života, izgradio je bolnicu Sv. Franje Asiškog i potpuno se posvetio liječenju ljudi kao kirurg. Bio je poznat po tome što je u kućne posjete išao pješice, nije želio koristiti automobil radi skupog benzina i radije je štedio za potrebe bolnice, a sve što je zaradio kao liječnik također je davao za bolnicu. Njegova djelatnost postaje živim svjedočanstvom za Krista, on često ponavlja kako „ne liječi on nego Isus“, ta kako u bolesnima vidi trpećeg Krista.

Negdje iz toga vremena potječe jedna sjajna priča koju je poljskim novinarima ispričala majka Virginija. Događalo se to u malenom seocetu Alto Brasila na jugu pokrajine Maranhão. Jednoj ženi u poodmakloj turdnoći pukao je vodenjak i počeo je porod, a nikoga od liječnika nije bilo u blizini. Muž je izletio iz kuće kako bi pokušao pronaći nekoga. Nije uspio, ali kada se u panici vratio kući zatekao je svoju ženu s djetetom u naručju. Pitao ju je kako je uspjela sama.

– Bio je tu otac Alberto i on me porodio. Mislila sam kako si ga ti poslao – odgovorila mu je žena. O. Alberto je u tom selu bio jako poznat, često je dolazio, liječio ljude i predvodio mise u lokalnoj crkvi.

Zahvalni muž odlučio je otići do samostana kapucina i sam zahvaliti ocu Albertu. Međutim, kada je došao tamo, čuo je nešto što ga je šokiralo:

– Alberto je već dva tjedna u Italiji, vraća se idući tjedan.

Majka Virginija kaže kako je njezin brat, jednostavno, imao dar bilokacije, kao i o. Pio, te kako to nije bio jedini zabilježen slučaj. Bilo ih je više, a nekoliko njih se dogodilo i dok je o. Alberto ležao paraliziran nakon moždanog udara. Udar je pretrpio na Badnjak 1981. i to dok je radio u bolnici. Njegova zadnja intervencija bila je operacija nad mladićem kojem je motorna pila skoro odrezala ruku. Dan nakon toga pretrpio je udar i idućih 20 godina bio je paraliziran i nije mogao govoriti. Njegov brat Giuseppe ispričao je kako je ta bolest bila „Albertova kalvarija“, ali da su tijekom ta dva desetljeća nazočili mnogim čudima. Dobili bi pisma sa molbama na razne nakane, uglavnom povezane s bolestima, koje bi prenosili svom bratu. Uskoro bi dolazila drugačija pisma, ona sa zahvalama za ozdravljenje.

Giuseppe Beretta je ispričao i kako je njegov brat prihvatio svoju bolest kao križ, ali da su tako bili i odgajani u svojoj obitelji. Bilo ih je ukupno trinaestero djece, od toga ih je petoro umrlo prije nego što su doživjeli odrasle godine od raznih bolesti.

– Roditelji su nas naučili vjerovati Bogu i Njegovim odlukama, ne diskutirati s njima – rekao je Giuseppe i dodao kako se u kući Beretta sve vrtjelo oko svakodnevne mise i zajedničke molitve krunice.

Takav život očito je dao višestruke plodove, među njima i jednu sveticu. Podsjetimo, Gianna Beretta Mola, također liječnica kao i njezin brat Alberto (medicinu je studirala na njegov poticaj), umrla je 1962. sedam dana nakon što je rodila svoju kći Giannu Emanuelu koju su joj liječnici savjetovali abortirati zbog dijagnosticirane ciste na jajnicima. Ona je to odbila. Beatificirana je 1994., kanonizirana 2004. Osim njezinog supruga Pietra i njezinih četvoro djece, tim slavljima su nazočili i brat Giuseppe i sestra joj Virginija. Oni čvrsto vjeruju da će uskoro nazočiti uzdizanju na čast oltara još jednog člana obitelji.

– Imam 93 godine, ali Bog me ne uzima k sebi. Siguran sam da želi da budem na beatifikaciji brata, baš kao što sam bio na kanonizaciji sestre – rekao je Giuseppe.

Virginija dodaje kako i dalje dobivaju gomilu pisama u kojima ljudi pišu kako mole Alberta za zagovor kod Boga u zdravstvenim situacijama – kompliciranih kirurških zahvata, teških dijagnoza raka , bolesti djece i sličnim dramatičnim situacijama. Alberto Beretta očito je postao zagovornik kod Boga ljudi koji prolaze takve drame u životu, slične onima kakve su prolazili on i članovi njegove izuzetne obitelji.

Jakov Ivić