Zaklada “Pro Oriente” izvijestila je 9. listopada da se samostan Svetog Bartola, u blizini Baskale (na armenskom: Adamakert), obnavlja i ponovno je otvoren. No, naravno, i dalje postoji diskriminacija kršćana, što je proteklog tjedna bila tema posjeta izaslanstva Međunarodnog društva za ljudska prava (ISHR) i CDU-ova člana njemačkog parlamenta Volkmara Kleina.

Za Baskalu je obnovu samostana razradio Odjel za kulturu turske pokrajine Van. Samostan je napušten nakon krvavog progona armenske populacije od strane tadašnjih Osmanskih vlasti od kraja travnja 1915. te je ostavljen da propada. Godine 1983. zabranjen je pristup samostanu, a na samostanskoj parceli turska vojska sagradila je bazu tijekom pregovora s kurdskim političkim pokretom PKK. Ta je baza sada premještena, pa je moguće pristupiti samostanu. Prema riječima voditelja odjela za kulturu pokrajine Van, Muzaffera Aktuga, desetljećima zanemarivana zgrada u katastrofalnom je stanju. Započeti restauratorski radovi bili su hitno potrebni.

Samostan je sagrađen u 13. stoljeću, na brežuljku u dolini Velikog Zaba. Prema legendi, sazidan je na mjestu mučeništva sv. Bartolomeja. Apostol, koji je u 1. stoljeću naviještao evanđelja u Armeniji, štuje se zajedno sa sv. Tadejem kao svetac zaštitnik Armenske apostolske Crkve. Važnost samostana također proizlazi iz činjenice da je Baskale/Adamakert bio sjedište obitelji Ardsruni, koja je stoljećima kraljevala u armenskom dijelu države Vaspurakanu. O ubijanjima i uništavanjima vezanima uz samostan, od godine 1915. do 1923., postoje dokumenti u Ankari, Tbilisu i Moskvi, no još nisu istraženi i proučeni.

Crkve i župe u Turskoj, još uvijek ne smiju posjedovati zemlju. Vjerske zaklade, međutim, mogu steći zemlju, no njihova situacije je vrlo neizvjesna, rekao je glasnogovornik ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., otac Dositheos Anagnostopoulos, na konferenciji za novinare održanoj uoči skoroga Papina posjeta. Zakon koji je uređivao redovni izbor povjerenstva Zaklada, ukinut je prije nekog vremena. Predstavnici Crkvi boje se da se time otvaraju vrata utjecaju države na sustav zaklada.

Poseban slučaj je fondacije Sirijske Pravoslavne Crkve i manastira na Tur Abdinu, na istoku zemlje. Mnoge crkve bilo je moguće registrirati kao vlasništvo fondacije manastira Mor Gabriel. Sada će, možda, manastir morati osigurati novi pravni postupak za svoju zemlju.

Kršćani u Turskoj imaju problema i sa školovanjem. U turskim školama i kršćanski učenici moraju sudjelovati na obaveznom islamskom vjeronauku. Izuzeće je u pojedinim slučajevima moguće. Međutim, učenici onda gube bodove koji se dodjeljuju za taj predmet, što se odražava na maturu.

Osim toga, u državnim školama sirijskim pravoslavnim kršćanima ne dopušta se nastava na materinjem aramejskom jeziku. Država tolerira samo onu nastavu koja se u poslijepodnevnim satima omogućava u samostanima kršćanskih manjina.

U Turskoj, također, još uvijek nije moguća niti regularna izobrazba za kršćanske svećenike. Teološka visoka škola i sjemenište Grčke-pravoslavne Crkve na otoku Chalki, unatoč prosvjedima, i dalje je zatvorena.

IKA/Bitno.net