Tagoreova škola u akciji
“Cvijet s tugom gubi latice, ali umjesto njih s radošću očekuje plod“, kaže Rabindranath Tagore, slavni književnik, indijski pjesnik (1861.-1941.). Prodro je u Europu naglo, oko 1913. godine. A Nobelovom nagradom nagrađen je već za prvu svoju na engleski jezik prevedenu knjigu, zbirku pjesama “Gitandžali”.
Mnogo se zna o Tagoreu, ali je malo poznato da je školovan u katoličkoj školi St. Xavier’s Collegiate school u Kalkuti, u Indiji. Škola je osnovana 1860. U njoj se i danas školuju studenti svih religija, te su razredi većinom sastavljeni od nekršćana.
No, kako doznaje Bitno.net, zadnjih godina mnogi žive u uvjerenju da škole u Indiji koje vodi Crkva (stotine škola!), a koje su na engleskom jeziku, kao i ova Tagoreova škola, i iako čine ogromnu uslugu indijskom društvu, ipak udaljuju učenike od izvorne kulturne baštine. Potaknuta tim kritikama, škola koju je pohađao slavni književnik, pokrenula je klub studenata za proučavanje kulture i baštine zapadnog Bengala.
„Željeli bismo srušiti taj mit da katoličke škole zanemaruju bengalsku kulturu“, kaže p. Sebastian James, potpredsjednik učilišta. U osnovanom klubu se proučava glazba, kazalište i pjesništvo.
Neuvjerljivost ovih kritika, koje upućuju uglavnom hindusi, vidi se, na primjer, i u nedavno osvojenoj drugoj nagradi radiopostaje ‘Sarang’ za program u promicanju lokalnih kulturnih vrjednota na jeziku beary. A tu radijsku postaju jednako vode isusovci iz St. Aloysius koledža u Mangaloreu na jugu Indije. No i da su kritike osnovane znamo da „do istine možemo doći samo onda ako nam je data sloboda da griješimo”, kako to kaže Tagore, koji bi, vjerujemo, ovom svojom rečenicom stao u obranu svoje škole koja mu je dala vrhunsko obrazovanje i tako doprinijela njegovoj književnoj veličini.
Škola, naravno kao i sve škole, ima i svoje mane, ali kako kaže Tagore “ako zatvorite vrata svim manama, i istina će ostati vani“. Makar ih ne izriče kršćanin, ipak, mislim, da prepoznajemo u ovim Tagoreovim riječima odsjaj mudrosti.
Za Bitno.net: P.N.
