Svjedočanstvo: Odrastao sam uz samohranu majku, znam što je nedostatak oca i zato ću glasati ZA
Građanska inicijativa “U ime obitelji” objavila je na svojoj stranici razmišljanje diplomiranog pravnika Marina Šarića koje je reakcija na medijske manipulacije kojih je jedna od predstavnica inicijative Željka Markić bila žrtvom ovih dana. Kao što naši čitatelji znaju, mediji su iskrivili izjave Markić o samohranim obiteljima i tvrdili kako je vrijeđala djecu i roditelje iz takvih obitelji. Šarić, koji je i sam odrastao u jednoroditeljskoj obitelji, reagirao je na to, a mi njegovu reakciju prenosimo u cijelosti.
“Moje ime je Marin Šarić i poput nekoliko stotina tisuća djece u Hrvatskoj, odrastao sam u jednoroditeljskoj obitelji. Odrastao sam uz samohranu majku, dok je otac samo povremeno bio uključen u moj život te zato osjećam potrebu reći nešto o izjavi gospođe Markić koja je posljednjih dana izazvala veliku polemiku u javnosti.
Rođen sam početkom 80-ih u Zagrebu. Djetinjstvo sam proživljavao u trenucima velike napetosti i krize, a poslije i u vrijeme rata. Otac je uglavnom radio u inozemstvu i malo sam ga viđao. Jako mi je nedostajao i već tada osjećao sam prazninu i tugu jer ga nije bilo. Buknuo je rat, počele su uzbune, odlasci u skloništa, majka i otac ostali su bez posla, u međuvremenu se rodila i sestra. Situacija je postajala sve teža, roditelji su se neprestano svađali, a na koncu su se i rastali. Sestra i ja smo ostali živjeti s majkom, otac je ponovno radio u inozemstvu. Kada se vratio u Hrvatsku, povremeno smo se viđali, kao što se viđamo i danas.
Kada se danas sjećam tog vremena i što sam u svojoj nutrini proživljavao mogu reći da je to bila velika tuga, praznina zbog nedostatka oca. Kao da nedostaje jedan dio mene, i to sve do danas. Majka je puno radila, neizmjerno se brinula i žrtvovala, smatram ju pravim herojem jer je sama odgojila dvoje djece koji su danas normalni ljudi. Na sve se načine trudila biti i majka i otac. Čak i ako bi me veći dečki zadirkivali, ona bi išla sređivati situaciju, ono što inače čine očevi. Na svemu tome sam joj uvelike zahvalan.
Ali uza sav trud, htijenje i volju, na kojima sam joj do neba zahvalan, ona nije mogla u potpunosti zamijeniti moga oca. Praznina je i dalje bila tu. Osjećaj da sam zakinut za nešto i za nekoga tko mi pripada, tko mi treba, čija mi prisutnost fali, tko mi mora dati nešto i to nešto je njegova dužnost. Osjećaj nepravde pa čak i ljutnje na jedno i drugo jer su mi oduzeli nešto što je meni kao djetetu bilo normalno i prirodno, savršeno i idealno, a to je da se majka i otac moraju voljeti da bih ja bio potpuno sretan i zadovoljan. Kao dijete imao sam jak osjećaj da je to jedino ispravno i da su oni pogriješili jer su se rastali, a to uvjerenje me prati i danas. Mnogi će reći da je bolje da su se rastali nego da su živjeli zajedno, ali u paklu. Možda je to i tako. Ljudi razmišljaju na taj način, bolje manje zlo nego veće. Ali djeca ne, djeca razmišljaju što je savršeno, idealno i kako bi trebalo biti.
Zato mogu slobodno reći da me osobno vrijeđaju očita krivotvorenja izjava gospođe Markić. Jako me žalosti kako se herojske žrtve moje i svih drugih samohranih majki zloupotrebljavaju za kampanju PROTIV referenduma o braku. Takvim falsificiranjima krši se i pravo birača na informirani izbor. Cijela moja obitelj, na temelju našeg osobnog iskustva, u potpunosti se slaže da ni najbolja majka ne može svom djetetu u potpunosti zamijeniti oca i da ni najbolji otac ne može u potpunosti zamijeniti najbolju majku. Djetetu su potrebni i mama i tata i ako je ikako moguće, društvo treba to osigurati. Upravo to izjave su gospođe Markić, kasnije zlonamjerno iskrivljene do krajnjeg apsurda.
Nedvojbeno je da je djeci bolje u mnogim jednoroditeljskim obiteljima nego kod nekih s oba roditelja. Osim toga, znam da nisu svi samohrani roditelji u jednoroditeljskoj obitelji svojim osobnim izborom. Ali bez obzira na to, društvo mora raditi na osnaživanju braka i obitelji gdje su otac, majka i djeca, jer je to idealno i savršeno okruženje za djecu, ali i za roditelje. Zbog toga ćemo ćemo svi glasati ZA na referendumu o braku jer najbolje znamo iz prve ruke što je idealno i savršeno. I tu vrijedi ona: Kad nešto izgubiš ili nemaš, saznaš koliko vrijedi.”
Marin Šarić, diplomirani pravnik