Novo forenzičko istraživanje pokazalo je da platna koja se čuvaju u karmelićanskom samostanu u španjolskom gradu Alba de Tormes, gdje počivaju zemni ostaci sv. Terezije od Isusa, a koja se tradicionalno povezuju sa sveticom, nisu tek pobožne relikvije. Riječ je o pogrebnim pokrovima kojima je bilo umotano njezino tijelo, piše Aleteia.

Istraživanje su proveli kemičar Felipe Montero Ortego i forenzičar dr. Alfonso Sánchez Hermosilla, jedan od osnivača Udruge za proučavanje Torinskog platna iz Ovieda. Analiza je potvrdila prisutnost mrlja koje odgovaraju tragovima tjelesnih tekućina nakon smrti. Na tkanini se čak nazire i blijed obris ženskog tijela.

Platna su izrađena od visokokvalitetnog lana s uvrnutim nitima, što je u 16. stoljeću bio znak vrhunske izrade. Unatoč stoljećima koja su prošla, očuvala su se u zavidnom stanju. Znanstvenici ipak upozoravaju na znakove biološke degradacije, navodi portal Salamanca Al Día.

Prema rezultatima istraživanja, jedno je platno prekrivalo tijelo sv. Terezije, dok je drugo služilo kao podloga – što odgovara karmelićanskoj tradiciji ukopa i povijesnim zapisima o ekshumacijama njezina tijela nakon smrti 1582. godine. U stoljećima koja su uslijedila, relikvije sv. Terezije postale su predmet dubokog štovanja, a ta su se pogrebna platna pretvorila u tihe svjedoke vjerničke pobožnosti koja traje više od četiri stoljeća.

Znanstvenici sada planiraju sljedeći korak: genetsku analizu biološkog materijala pronađenog na platnima pomoću suvremenih paleogenetskih metoda. Takva bi istraživanja mogla donijeti dragocjene povijesne podatke.

Novinar Roberto Jiménez piše da je otkriće u Albi de Tormes izazvalo duboko poštovanje i divljenje. Karmelićanska zajednica primila je rezultate kao podsjetnik na svetu obvezu čuvanja ne samo relikvija, nego i žive uspomene na ženu čija je vjera preobrazila Crkvu.

Zašto je ovo otkriće važno?

Pogrebni pokrov je tkanina kojom se prekriva tijelo pokojnika nakon smrti, najčešće prije ukopa. U kontekstu sv. Terezije Avilske, to znači da su ta platna bila izravno u dodiru s njezinim tijelom, odnosno da su njome omotali njezine posmrtne ostatke u trenutku pokopa.

Dakle, nisu bila obična relikvija (npr. komadić odjeće ili predmet koji je svetica koristila), nego dio stvarnog pogrebnog obreda – poput platna kojim se Isusovo tijelo omatalo nakon skidanja s križa.

Ovi otkriće je znanstveno i duhovno vrlo značajno jer dokazuje da su ta platna autentični svjedoci njezine smrti, tijela i vjere, a ne samo simboličan predmet pobožnosti.