Prema najnovijem istraživanju kojeg je u srijedu objavio vodeći britanski medicinski časopis Lancent, do 2100. godine očekuje se značajan pad broja novorođene djece i izrazito starenje stanovništva.

Istraživanje predviđa da će fertilitet u gotovo svim zemljama na svijetu pasti ispod potrebne razine za očuvanje stanovništva.

Ukupna svjetska populacija će vjerojatno dosegnuti vrhunac 2064. godine kada bi na svijetu trebalo živjeti 9,7 milijardi ljudi, a potom će se zbog pada fertiliteta ta brojka smanjiti na oko 8,8 milijardi do kraja stoljeća, predviđaju istraživači.

Stopa fertiliteta označava prosječan broj živorođene djece koju će jedna žena roditi u fertilnoj dobi života. Godine 1950. na svjetskoj razini stopa fertiliteta je iznosila 4,7, dok predviđanja ovog istraživanja kažu da će 2100. ona iznositi 1,66. To je daleko ispod stope od 2,1 koja osigurava očuvanje prirodnog prirasta.

Do kraja stoljeća u zemljama kao što su Hrvatska, Španjolska, Portugal, Tajland, Južna Koreja očekuje se pad populacije od preko 50%. Konkretno, za našu zemlju se predviđa da će do 2100. imati tek 1,62 milijuna stanovnika, dok će Kina s 1,4 milijarde pasti na 732 milijuna.

Broj djece mlađe od 5 godina 2017. godine je iznosio 681 milijun, dok je osoba starijih od 80 godina bilo 141 milijuna. Ove brojke bi se prema predviđanjima trebale potpuno izmijeniti, tako da se 2100. očekuje tek 401 milijun djece mlađe od 5 godina i čak 866 milijuna osoba starijih od 80 godina

Komentirajući ove brojke jedan od voditelja istraživanja, prof. Christopher Murray, izjavio je kako je “iznimno teško shvatiti koliko je ovo velika stvar” dodavši kako ćemo morati “reorganizirati društva.”

Zamjena dobne strukture stanovništva, ističe prof. Murray, postavlja i vrlo ozbiljna pitanja poput: Hoće li ljudi uopće moći u mirovinu?, Tko će plaćati poreze u tako starom svijetu? Tko će paziti na starije i plaćati zdravstveno osiguranje?

Govoreći o razlozima smanjenja populacije Murray je rekao kako s boljim pristupom obrazovanju i uslugama “reproduktivnog zdravlja”, žene “odabiru imati u prosjeku manje od 1,5 djeteta”, čini se pretpostavljajući da muškarci, tj. očevi, nemaju ili ne bi trebali imati ništa s odlukom o broju djece.