Nakon što je u nedavnom istraživanju objavljeno kako je Nigerija zemlja u kojoj najveći postotak katoličkih vjernika pohodi misu, najmlađi kardinal te afričke države iznio je svoje poglede zašto je sakramentalni život u Nigeriji tako zdrav i dinamičan, piše CNA.

Nedavna studija pokazala je da 94 posto od 30 milijuna katolika u Nigeriji pohodi misu jednom ili više puta tjedno, dok je u SAD-u riječ o 17 posto, a u Hrvatskoj, primjerice, 27 posto vjernika.

Kardinal Peter Ebere Okpaleke (59), koji vodi južnu nigerijsku biskupiju Ekwulobia, vidi tri ključna razloga koji stoje u pozadini aktivnosti katolika u Nigeriji – to su nigerijski tradicionalni svjetonazor, uloga obitelji i osjećaj zajedništva unutar župa.

Nigerijsko društvo njeguje “tradicionalni svjetonazor” koji priznaje Božju prisutnost u životu i društvu, tvrdi Okpaleke. Nigerijci nisu izgubili iz vida kako duhovni svijet prožima svakodnevni život.

“Postoji opća svijest o ulozi božanskog u ljudskom životu. Ta svijest se za katolike konkretizira u pohođenju sv. mise, gdje dolaze kako bi susreli Krista u Euharistiji”, ističe kardinal.

Sv. mise jednako pohode siromašni i bogati, kao i obrazovani i neobrazovani, dodaje. U drugim dijelovima svijeta, gdje je sekularizacija otupjela osjećaj za božansko, Crkva može imati koristi istakne li kako ona predstavlja “ulaz” za ispunjenje “unutarnje gladi za povezivanjem s božanskim”.

U Nigeriji, zatim, postoji snažan osjećaj da je obitelj “kućna crkva”, što je izraz koji su koristili rani crkveni oci, a u uporabu ga je u apostolskoj pobudnici Familiaris Consortio vratio sv. Ivan Pavao II.

Obitelj se smatra primarnim mjestom gdje se “vjera predaje sljedećem naraštaju”, rekao je Okpaleke.

Kardinal nadalje ističe kako se obitelj u Nigeriji “suočava s velikim pritiskom zbog socioekonomske i kulturne situacije”, no i da se većina obitelji suprotstavila tom pritisku, nadahnjujući se vjerom “kako bi prevladali izazove koji ih opterećuju”.

Okpaleke savjetuje katolicima diljem svijeta da “pastoralnu pozornost usredotoče na obitelj kao kućnu crkvu, jer se u njoj formira svačije iskustvo vjere”.

Što se tiče župa i biskupija u Nigeriji, one vjernicima pružaju snažan osjećaj “zajedništva i pripadnosti”.

Kardinal je iz prve ruke uočio kako vjernici osjećaju zajedništvo u crkvi, na primjeru vlastite, tek tri godine stare biskupije gdje su se rasprave o sinodalnosti doimale kao “tradicionalne sjednice na seoskim trgovima na kojima se raspravljalo o pitanjima važnima za zajednicu”.

Kardinal Okpaleke visoku posjećenost sv. misa u Nigeriji vidi kao razlog za veselje koji je ujedno i izazov za rad na očuvanju “ovog neprocjenjivog Božjeg dara”.

“Nekoć je posjećenost sv. mise u nekim dijelovima svijeta iznosila gotovo 100 posto. To se promijenilo na mnogim mjestima”, upozorio je, zbog čega je za Crkvu u Nigeriji i Africi važno razmisliti o uzrocima promjene svjetonazora čiji je ishod bio pad posjećenosti sv. misa u drugim dijelovima svijeta.

Živa vjera u Nigeriji dijelom je plod djelovanja misionara koji su u tu zemlju donijeli Evanđelje, ističe Okpaleke. Danas Nigerija šalje svećenike na službu Crkvi u Europi i Americi.

“Crkva kao zajednica mora stremiti za realizacijom ljudske čežnje za ljubavlju, zajedništvom i pripadnošću kako bi učinkovito naviještala Isusa”, zaključio je nigerijski kardinal.