POKUŠAJ SILOVANJA
Zaklada ‘Pomoć Crkvi u nevolji’ potvrdila da protiv njezina osnivača postoje ‘vjerodostojne’ optužbe za seksualno zlostavljanje
O. Werenfried van Straaten optužen je da je pokušao seksualno iskoristiti tada 23-godišnju djevojku koja je radila za Zakladu.
Zaklada “Pomoć Crkvi u nevolji”, poznata po brojnim projektima pomoći progonjenim kršćanima, potvrdila je da protiv njenog osnivača postoje “vjerodostojne” optužbe za seksualno zlostavljanje.
Potvrda je došla u obliku priopćenja na mrežnim stranicama organizacije, koja se inače vodi kao zaklada papinskog prava, nakon što je informaciju o tome objavio njemački Die Zeit.
Radi se zapravo o pismu kojeg je 23. studenog 2010., tadašnjem prefektu Kongregacije za kler kardinalu Mauru Piacenzi, poslao pomoćni biskup Paderborna Manfred Grothe. U njemu stoji kako su kod o. Werenfrieda van Straatena, osnivača zaklade “Pomoć Crkvi u nevolji” (eng. Aid to the Church in Need – ACN) otkrivena kršenja moralnog i socijalnog nauka Katoličke Crkve, a nabrojani su: “pokušaj silovanja, ekscesi u privatnom životu, značajne manjkavosti u upravljanju Zakladom i sumnja na podržavanje fašističkih ideja”.
Pismo je nastalo tijekom apostolske vizitacije koju je biskup Grothe provodio od 2009. do 2011., a njegov sadržaj u srijedu je djelomično objavljen i problematiziran u Zeitovom prilogu za vjeru i društvo Christ & Welt (Krist i svijet).
Isti dan iz ACN-a su poručili kako su upoznati sa slučajem te da “u potpunosti osuđuju ponašanje za koje je otac van Straaten optužen u članku”.
Konkretno radi se o događaju iz 1973., a prema navodima svećenik je pokušao seksualno iskoristiti tada 23-godišnju djevojku koja je, zajedno s vlastitim ocem, radila za ACN.
Osoba je slučaj prijavila tek 2010. i to direktno Zakladi.
“Njen iskaz bio je vjerodostojan, premda pitanje krivnje ostaje otvoreno jer je u vrijeme kad su optužbe iznesene optuženi već bio mrtav”.
Otac van Straaten preminuo je 2003. godine. Nakon njegove smrti pojavilo se “više inicijativa” za pokretanjem postupka beatifikacije, a upravo je to potaknulo žrtvu da prijavi zlostavljača.
Kako piše Die Zeit, kardinal Piacenza potvrdio je 2010. biskupu Grotheu da njegova Kongregacija neće dati odobrenje eventualnom proglašenju blaženim te da će o tome obavijestiti druga tijela u Vatikanu.
Iz “Pomoći Crkvi u nevolji” su pak istaknuli kako su nakon prijave “slijedili preporučene procedure” za slučajeve zlostavljanja te da su “u skladu s protokolima, oštećenoj isplatili financijsku pomoć od 16 tisuća eura”, kao priznanje njene boli.
“Odgovorni u ACN-u odmah su o optužbama obavijestili nadležne crkvene autoritete. Razmatrano je i pokretanje civilne istrage, ali to se pokazalo nemogućim zbog optuženikove smrti”, napisano je u priopćenju.
Zaklada je objavila i dodatno, opširnije priopćenje s 27 pitanja i odgovora o slučaju, gdje je istaknuto da s njime nisu izlazili u javnost jer je žrtva izrazila “želju da se sve odradi u tajnosti”.
Inače, pretragom arhiva utvrđeno je kako postoje indicije da je 1996. ili 1997. o. van Straaten predao novac ocu osobe koja ga je prijavila. Otac navodne žrtve je pak 2011. pismenim putem demantirao da je ta isplata imala ikakve veze sa seksualnim napadom na njegovu kćer već da se radilo o kompenzaciji zbog lošeg odnosa svećenika prema njemu kada je napuštao posao u ACN-u.
Navodno protiv o. Werenfrieda van Straatena ne postoje druge optužbe za zlostavljanje
Što se tiče ostalih zamjerki istaknutih u pismu biskupa Grothea, ACN je poručio kako u svećenikovim zapisima tijekom 55 godina koliko je vodio zakladu “ne postoje indicije ekstremno-desnih ili fašističkih stavova”.
“Naprotiv, o. van Straaten osuđivao je sve diktature i zauzimao oštar stav protiv njih.”
Također je istaknuto i kako se iz dostupnih izvora nisu mogle potvrditi optužbe o “ekscesima u privatnom životu” tj. pojedinačni iskazi o navodnoj neumjerenosti svećenika u alkoholu i hrani.
Werenfried van Straaten rođen je 1913. u Mijdrechtu, u Nizozemskoj. Godine 1940. zaređen je za svećenika kao član Premonstratenškog reda. Nakon Drugog svjetskog rata organizirao je donacije za 14 milijuna njemačkih civila izgnanih s teritorija na području Srednje i Istočne Europe.
Njegov apel flamanskim farmerima da pomognu dojučerašnjim neprijateljima rezultirao je ogromnim količinama prikupljene slanine zbog čega je van Straaten zaradio nadimak “Špek-pater”.
Idućih godina nastavio je s humanitarnim djelovanjem koje će ubrzo prerasti u međunarodnu organizaciju “Pomoć Crkvi u nevolji” koja danas nadgleda i pomaže više od 5000 projekata u oko 140 zemalja svijeta.
Otac van Straaten desetljećima je smatran herojem. Podizani su mu kipovi, prodavani suveniri i knjige s njegovim likom, a diljem svijeta obilježavala se obljetnica njegove smrti.
Ovogodišnja tradicionalna komemoracija koja se 30. siječnja trebala održati u katedrali u Kölnu otkazana je. Kao razlog navedena je pandemija koronavirusa.