Jesu li u Crkvi na pomolu spajanja biskupija, nakon što je u brojnim zemljama već pokrenut proces spajanja župa? Sudeći prema nekim Papinim biskupskim imenovanjima moglo bi biti tako.

Sveta Stolica u srijedu je objavila da je papa Franjo prihvatio ostavku nadbiskupa Cardiffa (Wales) Georga Stacka te kao njegovog nasljednika imenovao biskupa Plymoutha Mark O’Toole.

Istovremeno O’Toole je imenovan i biskupom Menevie, susjedne velške biskupije koja je od 2019. bez biskupa. Tako je Papa ujedinio dvije stolice in persona Episcopi, odnosno u osobi biskupa koji je zadužen za obje iako one ostaju pravno razdvojene.

Katolički portal Pillar primjećuje da iako je ovakvo ujedinjenje povijesno neuobičajeno, postaje sve češće u pontifikatu pape Franje te bi ovakva praksa naposljetku mogla dovesti do ujedinjenja biskupija u zemljama diljem Zapada u kojima je broj svećenika kao i vjernika koji idu na misu sve manji.

U veljači je Franjo objavio da će dvije irske biskupije Clonfert i Galway i Kilmacduagh dijeliti istog biskupa – Michaela Duignana, dok je u studenom prošle godine Vatikan proglasio ujedinjenje in persona Episcopi talijanskih biskupija Torino i Susa.

Još je zanimljiviji slučaj u Kanadi gdje su nadbiskupija Ottawa i biskupija Alexandria-Cornwall dijelile jednog biskupa od 2018. do 2020. nakon čega su i formalno spojene u jednu nadbiskupiju koja se sada zove Ottawa-Cornwall. Iste je godine Papa ujedinio aljaskansku nadbiskupiju Anchorage i biskupiju Juneau.

Što se tiče SAD-a, uzevši u obzir smanjen broj aktivnih svećenika, kao i činjenicu da će čak 23 biskupa u roku dvije godine dosegnuti dob od 75 godina, urednik portala Pillar Ed. Condon smatra da je spajanje biskupija pitanje vremena, a dodatna otegotna okolnost leži u činjenici da prema neslužbenim informacijama nezanemariv broj svećenika u SAD-u odbija biskupsko imenovanje kada im ga Vatikan ponudi.