NEUMORNA U SLUŽENJU BLIŽNJIMA

Upoznajte 87-godišnju bakicu koja redovito izlazi na ulicu kako bi pomogla beskućnicima

„Ponekad je dovoljan samo razgovor ili nekoliko minuta kada ćete beskućnike poslušati kako se osjećaju. Uvjeravam vas da se oni osjećaju znatno bolje nakon što s vama podijele svoje brige. Svi smo mi jako zauzeti, ali ništa nas ne košta da se barem malo potrudimo“

Foto: Nadbiskupiju Santiago

Elena Donaire, 87-godišnjakinja iz Čilea, svake srijede navečer izlazi na ulice Santiaga kako bi se susrela s beskućnicima i pružila im pomoć. Ova žena već 40 godina volontira u sklopu humanitarnog projekta Street Route, koji djeluje unutar organizacije Kristov dom. Gospođa Donaire svoj izlazak na ulicu započinje pripremanjem sendviča i pakiranjem tople odjeće koje će podijeliti potrebitima.

Brojni beskućnici Santiaga su je tijekom godina dobro upoznali pa je iz milja nazivaju majkom, dok je kolege volonteri zovu bakom. U razgovoru za Tiskovni ured Nadbiskupije Santiago volonterka je objasnila kako njezina misija ima korijenje u davnom prijateljstvu sa svetim Albertom Hurtadom. Ovaj čileanski svetac je bio isusovac i idejni osnivač Kristova doma, katoličke mreže skloništa za beskućnike. Papa Ivan Pavao II. ga je beatificirao 1994. godine, a papa Benedikt XVI. ga je 2005. godine proglasio svetim.

Sveti Hurtado je preminuo 1952. godine. Gospođa Donaire mu je prije smrti obećala kako će nastaviti služiti siromašnima. „Tome sam se posvetila jer me usrećuje. Nastavit ću izlaziti na cestu sve dok me sveti Hurtado od gore poziva. Da je on još uvijek živ, sigurna sam da bi mi se pridružio na ulici“, objašnjava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Volonterka je svojeg prijatelja isusovca opisala kao osobu koja se nije previše smijala, ali je istovremeno uživala dijeliti radost s ljudima, posebice s djecom. „Prema njima se odnosio s takvom snažnom ljubavi da do danas nisam zaboravila te posebne trenutke. Nikada nisam upoznala tako dobru i predanu osobu”, objašnjava.

Starica živi u maloj kući, a preživljava zahvaljujući prodaji stare odjeće na obližnjoj tržnici. Svake srijede, bez obzira na kišu ili hladnoću, neumorno izlazi na cestu. Objašnjava kako se često osjeća loše jer beskućnicima ne može do kraja pomoći. „Kada se pozdravljam s njima, svjesna sam da idem svojoj kući, idem se naspavati, a oni nemaju tu privilegiju“, objašnjava. Beskućnicima se, kaže, može pomoći na brojne načine. „Ponekad je dovoljan samo razgovor, ili nekoliko minuta kada ćete ih poslušati kako se osjećaju. Uvjeravam vas da se oni osjećaju znatno bolje nakon što s vama podijele svoje brige. Svi smo mi jako zauzeti, ali ništa nas ne košta da se barem malo potrudimo“, završava ova posebna žena.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 18. rujna 2018.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi