Nakon što je carigradski patrijarh Bartolomej Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi Kijevske patrijaršije odlučio dati status autokefalne Crkve, te u Ukrajini postavio dva egzarha, Sveti sinod Ruske pravoslavne Crkve na izvanrednom je zasjedanju održanom 14. rujna u Moskvi, odlučio prekinuti molitveno spominjanje carigradskog patrijarha u bogoslužjima, susluženje s biskupima Carigradske patrijaršije, te sudjelovanje Ruske pravoslavne Crkve u svim tijelima kojima predsjedaju ili supredsjedaju predstavnici Carigradske patrijaršije.

Premda, prema riječima tajnika tiskovnog ureda Moskovskog patrijarha o. Aleksandra Volkova, “euharistijsko zajedništvo između Crkvi nije prekinuto”,  pročelnik odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve mitropolit Hilarion Alfejev upozorio je kako će u slučaju priznanja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije svako zajedništvo s Carigradom biti prekinuto, te “Carigrad više neće moći polagati pravo na prvenstvo u pravoslavnom svijetu”.

“Danas, carigradski patrijarh na neki način predstavlja vođu oko tristo milijuna pravoslavnih vjernika i doživljava ga se gotovo kao pravoslavnog papu. No najmanje polovica od ovih tristo milijuna više ga neće priznavati niti prvim u obitelji pravoslavnih Crkvi”, kazao je mitropolit Hilarion, dodavši kako će patrijarh Bartolomej za svoju odluku osobno odgovarati pred Božjim sudom i sudom povijesti.

Prema riječima mitropolita Hilariona, carigradski patrijarh gotovo tisuću godina razvija određeni “papistički nauk”.

“Nakon raskola između Rima i Carigrada 1054. godine, carigradski patrijarh, koji je uvijek imao drugo mjesto, preuzeo je prvenstvo u obitelji pravoslavnih Crkvi. Pravoslavna Crkva ovo prvenstvo nikada nije promatrala kao prvenstvo u jurisdikciji… Pravoslavna Crkva uvijek je imala drugačiji sustav, a to je sustav mjesnih pravoslavnih Crkvi. Svaka od njih je neovisna i nijedna nije podređena drugoj. Ipak, u 20. stoljeću carigradski patrijarh koji je zbog različitih okolnosti postao prvi, počeo je razvijati ovakvo razumijevanje svojeg prvenstva koje je uključivalo neka posebna prava i privilegije”, rekao je mitropolit Hilarion, te ustvrdio kako je konsenzusom svih pravoslavnih Crkvi priznato prvenstvo Carigrad nažalost zloupotrijebio, te umjesto da pomogne mjesnim Crkvama u nadvladavanju raskola i sam počeo podržavati raskole.

Mitropolit je odbacio argument Carigrada koji tvrdi kako nikada nije prestao Ukrajinu smatrati svojim kanonskim teritorijem, te kako je Kijevska mitropolija 1686. godine samo privremeno postala dijelom Moskovske patrijaršije, de iure osnovane 1589. godine.

“Zašto ste onda šutjeli gotovo tristo godina? Zašto ništa niste govorili? Zašto niste rekli da je to vaš teritorij? Zašto ste se toga sada sjetili? Kategorički odbacujemo ovakve lažne interpretacije povijesti. Pismo koje je carigradski patrijarh Dionizije poslao moskovskom patrijarhu Joakimu 1686. godine ne govori ništa o privremenoj naravi prijenosa Kijevske mitropolije Moskovskoj patrijaršiji ili o pravima Carigrada na ovaj teritorij”, naglasio je ruski mitropolit, upozorivši kako će odluka Carigrada podijeliti pravoslavlje, te kako iza svega stoji politika.

Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije također je osudila imenovanje nadbiskupa pamfilijskog Danila i biskupa edmontonskog Hilariona za egzarhe Carigradske patrijaršije u Kijevu, nazvavši ovu odluku “grubim narušavanjem kanonskog teritorija Ukrajinske pravoslavne Crkve”.

Namjere carigradskog patrijarha komentirao je i mitropolit Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovske patrijaršije Onofrije, osvrnuvši se između ostalog i na aktualni status Carigrada u pravoslavnom svijetu.

“Bila je to nekoć moćna Crkva, prisutna u čitavom civiliziranom svijetu. Bizantsko Carstvo obuhvaćalo je tadašnji svijet, a Crkva je bila jednaka carstvu. No to carstvo danas ne postoji. Oni žive u prošlosti”, kazao je mitropolit Onofrije u emisiji “Jutro s Interom”.

Odluku i stavove Moskovske patrijaršije odbacila je Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevske patrijaršije nazvavši ih “neutemeljenima i nepravednima s teološkog, povijesnog i kanonskog gledišta”, piše Kyiv Post.

U izjavi se navodi kako je za prekid molitvenog spominjanja potreban ozbiljan teološki razlog, kao što je na primjer krivovjerje, te kako je tvrdnja Moskve da je Ukrajina njezin kanonski teritorij daleko od istine. Iz Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije napominju kako je pokrštavanje Kijevske Rusije u 10. stoljeću krenulo iz Carigrada, te da je to područje bilo pod upravom carigradskog patrijarha sve dok Ruska pravoslavna Crkva u 17. stoljeću Crkvu u Ukrajini nije stavila pod svoju vlast.

Ne ulazeći u detalje složenih odnosa Ukrajine i Rusije, spomenimo barem najvažnije događaje iz suvremene povijesti koji su vjersku situaciju u Ukrajini dodatno zakomplicirali.

Naime, u vrijeme komunističke vlasti Ruska pravoslavna Crkva protezala je svoju jurisdikciju na čitavu Ukrajinu na čijem je teritoriju postojao takozvani Ukrajinski egzarhat Ruske pravoslavne Crkve. Posljednji egzarh bio je mitropolit Kijeva Filaret Denisenko koji je u vrijeme političkih promjena u bivšem Sovjetskom Savezu želio osigurati što veću autonomiju Pravoslavne Crkvu u Ukrajini. Na sinodu Ruske pravoslavne Crkve u listopadu 1990. godine, biskupi su odlučili umjesto Ukrajinskoga egzarhata stvoriti Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu, priznajući joj “nezavisnost i autonomiju u administraciji”.

Dva mjeseca nakon proglašenja ukrajinske neovisnosti, Sinod Ukrajinske pravoslavne Crkve proglasio je vlastitu autokefalnost tražeći da to prihvati i Sinod Ruske pravoslavne Crkve, no biskupi koji su bili lojalni Moskovskoj patrijaršiji izabrali su nadbiskupa Vladimira za mitropolita Kijeva i cijele Ukrajine i Ukrajinske pravoslavne Crkve, a suspendirali kijevskoga mitropolita Filareta. Njihovu odluku potvrdio je i Sinod Ruske pravoslavne Crkve koji je Filareta izopćio iz Crkve. Unatoč svemu, 25. i 26. lipnja 1992. godine proglašena je Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevske patrijaršije, na čijem je čelu patrijarh Filaret.

Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko u travnju ove godine obratio se Svetomu sinodu Carigradske patrijaršije i patrijarhu Bartolomeju sa zamolbom da pomogne u proglašenju autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije, što je naišlo na snažan otpor prvenstveno Ruske pravoslavne Crkve, ali i Ruske države.

Za Jaroslava Simonova, ukrajinskog otpravnika poslova u Republici Hrvatskoj, riječ je o ruskoj “politici ucjene i zastrašivanja” utemeljenoj na stavu “da samo Moskovska patrijaršija ima pravo zastupati ukrajinsko pravoslavlje”.

“Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini predstavljaju tri konfesije: Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevske patrijaršije, Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije i Ukrajinska autokefalna pravoslavna Crkva. U zadnje vrijeme u Ukrajini broj vjernika Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije i Ukrajinske autokefalne pravoslavne Crkve u stalnom je porastu. Stoga je pravoslavna zajednica Ukrajine nedavno izrazila želju i započela proces priznavanja autokefalnosti Pravoslavne Crkve u Ukrajini”, objasnio je Simonov u razgovoru za Glas Koncila.

Na koncu spomenimo kako se oko 80% Ukrajinaca deklarira kršćanima. Oko 67% stanovništva čine pravoslavci, oko 0,8% rimokatolici, 9% grkokatolici, oko 2,2% protestanti, a oko 11% stanovništva ne pripada ni jednoj vjerskoj zajednici.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net