Nakon što je 332 godine bila sastavni dio Ruske pravoslavne Crkve, Ukrajinska pravoslavna Crkva, nakon jučerašnjeg “sabora ujedinjenja” koji je okupio predstavnike tri pravoslavne Crkve koje djeluju na području Ukrajine, i formalno se odvojila od Ruske pravoslavne Crkve izabravši za poglavara mitropolita Epifanija, 39-godišnjeg biskupa Kijevske patrijaršije.

U svojem obraćanju okupljenom svećenstvu novoizabrani poglavar svima je uputio poziv na jedinstvo, te kazao kako su vrata Crkve otvorena svima.

“Uvjeren sam kako će Pravoslavna Crkva, ujedinjena i priznata, u dobroj vjeri i istini služiti ukrajinskom narodu, te moliti za njega i voditi ga putem spasenja. Moramo dovršiti ujedinjenje ukrajinskog pravoslavlja, njegovati našu ukrajinsku teološku izobrazbu i znanost, moliti za prekid rata i vladavinu mira u Ukrajini. Neka nam Bog u tome pomogne”, rekao je mitropolit Epifanije.

“Svima čestitam na uspostavljanju autokefalne Ukrajinske pravoslavne Crkve koja je upravo stvorena. Ovaj sveti dan ući će u povijest kao dan osnivanja ujedinjene autokefalne Crkve u Ukrajini. Dan naše konačne neovisnosti o Rusiji”, kazao je ukrajinski predsjednik Petro Porošenko pred tisućama Ukrajinaca okupljenih ispred Hrama Svete Sofije u Kijevu.

Porošenko, koji je kao promatrač bez prava glasa bio prisutan na saboru, kazao je kako je Ukrajinska pravoslavna Crkva “Crkva bez Putina”, u kojoj se “neće moliti za ruske vlasti i ruske vojne trupe, jer oni ubijaju Ukrajince”.

Novoizabrani poglavar Ukrajinske pravoslavne Crkve rođen je kao Sergij Dumenko u okolici Odese na jugu Ukrajine, a ističe se njegova bliskost s dosadašnjim poglavarom Ukrajinske pravoslavne Crkva Kijevske patrijaršije mitropolitom Filaretom Denisenkom, kojega je 1992. godine Ruska pravoslavna Crkva izopćila, a Carigradski patrijarh nedavno rehabilitirao.  Mediji naglašavaju kako je, za razliku od mnogih ukrajinskih pravoslavnih poglavara koji su studirali u Rusiji, mitropolit Epifanije studij bogoslovije završio u Ukrajini i u Grčkoj. Biskupom je imenovan 2009. godine, a nadbiskupom četiri godine kasnije.

Iz Carigrada su poručili kako će Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi tomos o autokefalnosti, tj. crkveni akt kojim patrijarh i sabor jedne pravoslavne mjesne Crkve drugoj Crkvi priznaje status autokefalnosti ili autonomnosti, dodijeliti 6. siječnja, nakon zajedničke liturgije carigradskog patrijarha i poglavara nove Ukrajinske pravoslavne Crkve.

“Hvaleći Boga, ekumenski patrijarh s velikom radošću i zadovoljstvom objavljuje uspješan dovršetak rada sabora ujedinjenja, temeljnog za novu autokefalnu Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu. Njegova svetost, novoizabrani poglavar, kontaktirao je Njegovu Svetost, ekumenskog patrijarha, izrazivši poštovanje, te zatraživši blagoslov Majke Crkve za plodnost svoje poglavarske službe. Ekumenski poglavar Bartolomej pozvao je njegovu svetost Epifanija na suslavljenje Božanske liturgije u Fanaru, na svetkovinu Bogojavljenja kako bi mu predao Tomos ustanovljenja nove sestrinske autokefalne Crkve”, objavljeno je na stranici Cargigradske patrijaršije.

Nakon vijesti iz Kijeva, oglasila se i Moskovska patrijaršija čiji je glasnogovornik izjavio kako će “svećenici kanonski priznate pravoslavne Moskovske patrijaršije nastaviti vršiti službu u Ukrajini i nakon što je u Kijevu proglašena autokefalna Ukrajinska pravoslavna Crkva”, te upozorio kako će nakon stvaranja autokefalne Ukrajinske pravoslavne Crkve doći do još većih podjela između vjernika i većeg broja raskolničkih skupina.

Spomenimo kako su na “saboru ujedinjenja” sudjelovala i dvojica od devedeset biskupa iz Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovske patrijaršije. Riječ je o mitropolitu Aleksandru Drabinku i Simeonu Šostakiju koji su prema stavu Moskve svojim činom sami sebe izopćili.

Pročelnik odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve mitropolit Hilarion Alfejev rekao je da njihovo sudjelovanje na saboru može samo “ražalostiti” vjernike, te ga usporedio s Judinom izdajom.

Mediji prenose kako su vlasti u Ukrajini objavile da će svaka župa moći slobodno odlučiti hoće li se priključiti Ukrajinskoj pravoslavno Crkvi, istaknuvši da po svaku cijenu želi spriječiti “vjerski rat” u zemlji, dok je predsjednik Porošenko naglasio da nitko neće prisiljavati” vjernike i svećenike da uđu u novu Crkvu.

Najvažnije o Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi i njezinom putu prema autokefalnosti

Ne ulazeći u detalje složenih odnosa Ukrajine i Rusije, spomenimo barem najvažnije događaje iz suvremene povijesti koji su vjersku situaciju u Ukrajini dodatno zakomplicirali.

U vrijeme komunističke vlasti Ruska pravoslavna Crkva protezala je svoju jurisdikciju na čitavu Ukrajinu na čijem je teritoriju postojao takozvani Ukrajinski egzarhat Ruske pravoslavne Crkve. Posljednji egzarh bio je mitropolit Kijeva Filaret Denisenko koji je u vrijeme političkih promjena u bivšem Sovjetskom Savezu želio osigurati što veću autonomiju Pravoslavne Crkvu u Ukrajini. Na sinodu Ruske pravoslavne Crkve u listopadu 1990. godine, biskupi su odlučili umjesto Ukrajinskoga egzarhata stvoriti Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu, priznajući joj “nezavisnost i autonomiju u administraciji”.

Dva mjeseca nakon proglašenja ukrajinske neovisnosti, Sinod Ukrajinske pravoslavne Crkve proglasio je vlastitu autokefalnost tražeći da to prihvati i Sinod Ruske pravoslavne Crkve, no biskupi koji su bili lojalni Moskovskoj patrijaršiji izabrali su nadbiskupa Vladimira za mitropolita Kijeva i cijele Ukrajine i Ukrajinske pravoslavne Crkve, a suspendirali kijevskoga mitropolita Filareta. Njihovu odluku potvrdio je i Sinod Ruske pravoslavne Crkve koji je Filareta izopćio iz Crkve. Unatoč svemu, 25. i 26. lipnja 1992. godine proglašena je Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevske patrijaršije, na čijem je čelu patrijarh Filaret.

Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko u travnju ove godine obratio se Svetomu sinodu Carigradske patrijaršije i patrijarhu Bartolomeju sa zamolbom da pomogne u proglašenju autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije, što je naišlo na snažan otpor prvenstveno Ruske pravoslavne Crkve, ali i Ruske države.

Za Jaroslava Simonova, ukrajinskog otpravnika poslova u Republici Hrvatskoj, riječ je o ruskoj “politici ucjene i zastrašivanja” utemeljenoj na stavu “da samo Moskovska patrijaršija ima pravo zastupati ukrajinsko pravoslavlje”.

U listopadu ove godine Carigradska patrijaršija objavila je kako je u tijeku proces priznavanja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije, te kako je ukinuta odluka prema kojoj je 1686. godine tadašnja Kijevska mitropolija postala dijelom Moskovske patrijaršije.

Nakon što je carigradski patrijarh Bartolomej Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi Kijevske patrijaršije odlučio dati status autokefalne Crkve, te u Ukrajini postavio dva egzarha, Sinod Ruske pravoslavne Crkve odlučio je prekinuti molitveno spominjanje carigradskog patrijarha u bogoslužjima, susluženje s biskupima Carigradske patrijaršije, te sudjelovanje Ruske pravoslavne Crkve u svim tijelima kojima predsjedaju ili supredsjedaju predstavnici Carigradske patrijaršije. Vrlo brzo uslijedila je odluka i o prekidu euharistijskog zajedništva s Carigradskom patrijaršijom.

Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini do jučer su predstavljale tri konfesije: Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevske patrijaršije, Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije i Ukrajinska autokefalna pravoslavna Crkva. U zadnje vrijeme u Ukrajini broj vjernika Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevske patrijaršije i Ukrajinske autokefalne pravoslavne Crkve u stalnom je porastu.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net