„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Ove dobro nam poznate Isusove riječi svojim su životom potvrdili nebrojeni kršćani, a među njima je i nedavno beatificirani o. Richard Henkes, palotinski svećenik koji je svoj život položio pomažući oboljelima od tifusa u zloglasnom logoru Dachau.

„Ljubavi nema bez žrtve. Kršćansko mučeništvo je stvarno samo ako je ostvareno kao vrhunski čin ljubavi prema Bogu i prema braći i sestrama“, rekao je kardinal Kurt Koch na Henkesovoj beatifikaciji 19. rujna u njemačkom gradu Limburgu, u kojemu je Henkes pristupio palotincima, naglasivši kako su istinski reformatori Crkve sveci i blaženici među kojima je i novi Blaženik.

O. Henkes još je prije početka Drugog svjetskog rata bio na glasu kao neustrašivi propovjednik, ali i kao izvrstan učitelj. Nakon dolaska nacionalsocijalističke stranke na vlast u Njemačkoj, s propovjedaonice je kritizirao režim, osuđujući posebice istrebljivanje osoba s invaliditetom. Već 1937. godine Hitlerov je režim pokazivao svoju okrutnost, a te je godine, zbog jedne od svojih propovijedi o. Henkes uhićen i priveden na sud u Breslau. Razlog: klevetanje Führera. Kako bi ga zaštitili, poglavari su ga maknuli iz škole u kojoj je hrabro govorio i prokazivao nespojivost kršćanstva s nacionalsocijalizmom, te ga imenovali kapelanom u Brantzu. Nešto slično dogodilo se i našem isusovcu o. Stjepanu Poglajenu koji je također hrabro govorio protiv nacizma, ali i komunizma, te zbog toga mora spašavati živu glavu. Ipak, Henkesove oštre propovijedi izazivale su nemir među nacistima, te je više puta odvođen na ispitivanje u Gestapo.

„Suočavajući se s ovom neopoganskom ideologijom, otac Henkes je upozoravao kako će se obezvrjeđivanje Boga i njegovo izbacivanje iz javnosti, čovjek također biti obezvrijeđen“, kazao je kardinal Koch. I doista. Tijekom Drugog svjetskog rata, odbacivanjem Boga odbačen je i čovjek i vrijednost ljudskog života. U nacističkim koncentracijskim logorima život je izgubilo gotovo jedanaest milijuna ljudi, a među njima bio je o. Richard Henkes kojega su u svibnju 1943. godine, nakon jedne od oštrih propovijedi, uhitili i poslali u Dachau gdje je živio u svećeničkim barakama, obavljao prisilne radove i potajno učio češki kod budućeg praškog nadbiskupa, sluge Božjeg kardinala Josefa Berana, nadajući se kako će nakon rata kao svećenik služiti i češkom narodu. Tijekom 1944. godine djelovao je kao „tajni propovjednik“ u bloku 17 u kojemu je bio zatočen veliki broj Čeha.

Početkom 1945. u Dachau su dovedeni zatočenici oboljeli od tifusa s kojima se nitko nije želio baviti. Nitko osim 19 svećenika koji su se dragovoljno javili, birajući bolest i skoro sigurnu smrt. Svećenici su prali i pomagali bolesnicima, davali posljednje pomazanje umirućima. Među njima je bio i o. Henkes.

U pismima koja su prokrijumčarena iz logora, opisao je dramatično stanje u logoru:

„Ljudi masovno umiru jer su potpuno izgladnjeli. Pretvorili su se u kosture. Jeziva slika. Cijepljen sam protiv tifusa i nadam se da me Gospodin Bog čuva. Ipak, čovjek se pita kako će sve to završiti. Ne možemo učiniti ništa. Možemo se samo osloniti sao na Gospodina Boga“.

Nažalost, nakon osam tjedana o. Richard i sam je obolio od tifusa, te nakon nekoliko dana doživio sudbinu 1030 svećenika, redovnika i bogoslova koji su skončali u zloglasnom Dachau, „najvećem samostanu na svijetu“, kako su ga ironično zvali u to vrijeme. Preminuo je 22. veljače 1945. godine u 44. godini života – dva mjeseca prije nego što su Saveznici oslobodili Dachau. Glas o njegovoj svetosti i žrtvi vrlo brzo se proširio među češkim katolicima, te je pokrenuta kauza za njegovu beatifikaciju.

„Samo kad je Bog proslavljen po nama, kad činimo ono što je Marija izrekla u svojoj molitvi ‘Veliča duša moja’: Neka se proslavlja Bog kroz moju dušu – kad god se to dogodi, čovjek ne biva obezvrijeđen, već mu se daje udio u veličini Božje ljubavi“, kazao je kardinal Koch na misi beatifikacije.

Neka njegove riječi i primjer žrtve o. Henkesa i nama bude nadahnuće u vremenu u kojem živimo i u izazovima s kojima se suočavamo.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net