Sve do 2011. godine Michel i Rima Baladi živjeli su prosječnim životom. Vjenčali su se 2003. godine, te dobili troje djece: Marielu, Christelu i Georgesa. Nažalost, prije šest godina njihov se život u potpunosti promijenio. U proljeće 2011. godine započeo je krvavi građanski rat u Siriji, a godinu dana kasnije sukobi su izbili i u njihovom gradu Alepu zbog čega su morali napustiti svoj dom i pronaći sigurnije mjesto za život.

“Militanti su nam uzeli i pograbili sve što su mogli. Ostala nam je samo odjeća koju smo nosili na sebi. Djeca su morala napustiti školu. Vidjeli smo bombe u našem susjedstvu i sve vrste oružja. Ostali smo bez svega”, prepričao je za ACN Michel Baladi.

Unatoč svemu, obitelj Baladi nije željela napustiti svoju zemlju i svoj grad.

“Ovdje su naši korijeni. Ovo je naša zemlja, naša domovina. Ovdje smo rođeni i ovdje želimo umrijeti. U zemlji naših očeva. Mnogi su ljudi napustili zemlju, a ja sam siguran kako su i dalje nesretni. Daleko su od svoje domovine i svojih obitelji”, kaže Michel, dodajući kako im je u tim teškim vremenima vjera u Boga davala neiscrpnu snagu.

“Ako je Bog s nama, tko će protiv nas?”, govorio je Michel u teškim trenutcima.

Kao melkitski kršćani redovito su sudjelovali na svetoj misi i bili aktivni u svojoj župi, a vjera je oduvijek bila dio njihova života. Kad god bi tijekom rata doživjeli krađu ili se morali seliti, uvijek se, kaže Michel, pojavilo maleno svjetlo koje im je davalo snagu. Uvijek se našao netko tko bi im pomogao, a na prvome mjestu bila je Melktiska Crkva i njezini biskupi i svećenici.

“Oni su učinili neizmjerno velika djela na humanitarnom području. Pribavili su nam novčanu pomoć i mjesečne pakete s hranom, zahvaljujući čemu smo preživjeli proteklih šest godina”, rekao je Michel.

Zahvaljujući različitim crkvenim projektima, obitelj Baladi pokrenula je svoju štand i tako osigurala kakvu-takvu financijsku neovisnost i stabilnost. Financijski program Melkitske Crkve pod nazivom “Izgradi kako bi ostao” osim izgradnje zdravstvenih centara i rehabilitacije, omogućio je beskamatno mikrokreditiranje svih koji su bili zainteresirani za pokretanje vlastitog posla.

Kako se situacija u Siriji konačno smiruje, Michel i Rima odlučni su u ostvarenju idućih projekata među kojima je na prvom mjestu povratak u njihov dom, te otvaranje prave trgovine. Nadaju se kako će Sirija uskoro stati na svoje noge, te dodaju kako se ne boje drugih religija. Dugo su, kažu, živjeli s muslimanima i nastavit će zajedno živjeti, no sada smo usredotočeni na svoj posao, uz pomoć njihove Crkve.

“Bog nas nikada nije napustio. Da, trpjeli smo, ali danas na poseban način osjećamo Božju prisutnost. Svoju djecu mogu poslati u školu i osigurati sve što im je potrebno. A Christel je primila prvu pričest. Bila je to prava radost za našu obitelji”, zaključio je Michel.

I dok s divljenjem promatramo neustrašivu vjeru i odlučnost ove pobožne melkitske obitelji iz Alepa, ne zaboravimo zahvaliti Gospodnu na svemu onome što imamo, a što tako često podrazumijevamo i smatramo normalnim. Također, ne zaboravimo u svojim molitvama spomenuti našu braću kršćane, ali i sve ljude koji trpe posljedice rata Bliskom istoku.

Više o Melkitskoj Crkvi možete pročitati na ovom linku.