Svećenik spasio ženu od samoubojstva

Prije pet dana na rubu balkona kijevskog nebodera prolaznici su ugledali stariju ženu koja je odlučila okončati svoj život samoubojstvom. Na mjesto događaja ubrzo su stigle snage reda, kao i liječnici, ne znajući na koji način pristupiti ženi i spriječiti najgore. Prizor je zatekao i oca Nikolaja Zagarodnija koji je istoga trena odlučio reagirati.

– Kad sam shvatio što se događa prvo što sam pomislio bilo je “Gospodine, smiluj se! Kad bih barem mogao onamo stići na vrijeme” – prepričao je svećenik.

Premda su liječnici i policajci već bili na mjestu događaja, svećenik je odlučio otići u susjedni stan, te se s prozora obratiti nesretnoj ženi. Nakon nekoliko rečenica žena je svećeniku pružila ruku, odustavši od samoubojstva. U tim trenutcima u stan su ušli policajci i liječnici, čime je konačno spriječen tragičan rasplet događaja.

Svećenikove riječi bile su presudne za ženinu odluku da odustane od samoubojstva, a u izjavi za ukrajinski portal Druzhina o. Nikolaj otkrio je na koji joj je način pristupio.

– Kazao sam joj kako ju Bog ljubi, kao što ljubi sva svoja stvorenja i savjetovao sam joj da još jednom dobro razmisli. Podsjetio sam ju na njezinu djecu i unuke, te joj rekao kako je unatoč svemu, život predivan. Ako nam se nešto loše dogodi, trebamo nastaviti živjeti kako bismo popravili situaciju. Također, rekao sam joj kako moramo ispovjediti svoje grijehe – izjavio je o. Nikolaj, inače rektor crkve sv. Nikole koja se nalazi nasuprot nebodera.

Zanimljivo, u tim trenutcima u crkvi svetog Nikole izgovarane su riječi euharistijske molitve, a za oca Nikolaja nema sumnje: “Zahvaljujući nekrvnoj žrtvi euharistije spriječeno je tragično prolijevanje krvi.”

Zahvalni Bogu zbog sretnog svršetka ove ukrajinske priče, prisjetimo se crkvenog nauka o samoubojstvu, kako ga izlaže Katekizam Katoličke Crkve:

Svatko je za svoj život odgovoran pred Bogom koji mu ga je darovao. On ostaje vrhovni gospodar života. Mi smo dužni prihvaćati život sa zahvalnošću i čuvati ga njemu na čast a sebi na spasenje. Upravitelji smo a ne vlasnici života koji nam je Bog povjerio. Njime ne raspolažemo.

Samoubojstvo protuslovi naravnom čovjekovu nagnuću da čuva i trajno održi svoj život. Samoubojstvo se teško protivi ispravnoj ljubavi prema sebi. Ono istodobno vrijeđa ljubav prema bližnjemu jer nepravedno kida veze uzajamnosti sa zajednicom obiteljskom, narodnom i ljudskom, prema kojima imamo obveza. Samoubojstvo se protivi ljubavi živoga Boga.

Ako je počinjeno s namjerom da posluzi za primjer, osobito mladima, samoubojstvo se također opterećuje težinom sablazni. Dragovoljna suradnja pri samoubojstvu protivi se moralnom zakonu. Ozbiljni psihički poremećaji, tjeskoba ili težak strah od iskušenja, trpljenja ili mučenja mogu ublažiti samoubojičinu odgovornost.

Ne treba očajavati glede vječnoga spasa osoba koje su same sebe usmrtile. Bog im može, putovima koji su samo njemu znani, pružiti priliku spasonosnog kajanja. Crkva moli za one koji su si oduzeli život. (KKC 2280-2283)

Miodrag Vojvodić | Bitno.net