JUNAČKI ČIN Svećenik donirao bubreg majci dviju djevojčica kako bi imala više vremena za djecu „Mislim da je on Božji anđeo kojeg je Bog poslao meni i mojoj obitelji kako bi zacijelio toliko boli i patnje koju smo prolazili. Žrtvovati organ, u ovom slučaju bubreg za drugu osobu – mislim da je to predivno.“ Ivo Džeba Foto: Shutterstock.com Brojni svećenici iza očiju javnosti podnose nemale žrtve za povjerene vjernike, ali ono što je učinio vlč. Christopher Wadelton koji svoju službu vrši u američkom gradu Indianapolisu ipak zahtijeva da se istakne. Naime, kako prenosi CNS, ovaj je 54-godišnji župnik odlučio svojoj župljanki Rebeci Barcenas donirati bubreg, kako više ne bi morala ići na dugotrajne i iscrpljujuće dijalize koje su joj oduzimale vrijeme i energiju potrebne za obitelji. Rebeca koja sa svojim suprugom odgaja dvije kćeri išla je na dijalize punih sedam godina, tijekom kojih se molila kako bi mogla ići na transplantaciju i nastaviti normalnim životom. No, teško da je očekivala da će joj molitve biti uslišane upravo preko njezinog župnika. Vlč. Wadelton se samoinicijativno odlučio javiti u bolnicu kako bi provjerili je li on pogodan donator za Rebecu, te ohrabrio i druge župljane da učine isto to. Iako je vjerojatnost da će osobe koje nisu u krvnom srodstvu biti pogodne za transplantaciju mala, dogodilo se maleno čudo i liječnici su nakon dugotrajnih pretraga utvrdili da Christopher može Rebeci donirati bubreg. „Mislim da je on Božji anđeo kojeg je Bog poslao meni i mojoj obitelji kako bi zacijelio toliko boli i patnje koju smo prolazili. Žrtvovati organ, u ovom slučaju bubreg za drugu osobu – mislim da je to predivno“, komentirala je Rebeca župnikov potez. Vlč. Christopher je poznavao Rebecu, njezinog supruga i dvije kćeri šest godina kao aktivne sudionike župne zajednice i bio dobro upoznat s njihovim poteškoćama koje su se poglavito sastojale od toga da je Rebeca tri puta tjedno morala ići na peterosatne iscrpljujuće dijalize koje su joj uzimale vrijeme od obitelji. “Jedan od mojih glavnih motiva da pomognem Rebeci bile su dvije njezine kćeri. Znao sam za Rebecinu bolest i dijaliza je nadodala mnogo stresa njihovoj obitelji i oduzimala Rebeci znatnu količinu vremena svakog tjedna. Molio sam se kako bih mogao učiniti nešto da joj olakšam pritisak i omogućim joj više vremena s djecom”, komentirao je vlč. Christopher svoju velikodušnu odluku. Koliko je za pacijente u SAD-u teško doći do potrebne transplantacije bubrega potvrđuje podatak da godišnje u zemlji oko 100 000 ljudi čeka na takvu transplantaciju, a godišnje ih se obavi samo 16 000. Kada je saznao da je prihvaćen kao donor, vlč. Christopher se posvetio dodatnom radu na fizičkoj pripremi kako bi operacija prošla uspješno. Iako je, kako kaže, zbog redovite tjelovježbe već bio u dobroj spremi, šest mjeseci prije operacije vježbao je „više nego inače“. O svom junačkom djelu govori kao o odgovoru na Božju volju koju je samo prihvatio, kada je shvatio što Bog od njega želi: „Osjećam da sam prihvatio ono što mi je Bog poslao. Malo je čudo što je ispalo da smo kompatibilni. Uistinu sam osjećao Božju prisutnost tijekom cijele stvari”, rekao je zaključivši: “Osjećao sam da je Bog upravljao svime. Ja sam samo govorio ‘da’ onome što je stavio pred mene.”
NAŠI NOVI SUSJEDI Carlosa, Nirmalu i Richarda u Hrvatsku nije privukao samo posao: ‘Htjeli smo živjeti u katoličkoj zemlji’
POZIV NA POTPORU Dragi čitatelji, potrebna nam je vaša pomoć! Odvojite 1€ mjesečno i podržite naš rad
NAŠI NOVI SUSJEDI Carlosa, Nirmalu i Richarda u Hrvatsku nije privukao samo posao: ‘Htjeli smo živjeti u katoličkoj zemlji’