“Razgovor koji je bio vrlo iskren, srdačan, doista ‘od srca srcu’, trajao je oko dva i pol sata. Susret je bio vrlo važan najprije radi učvršćivanja osobnih odnosa dvojice patrijarha, a naravno i jačanja bilateralnih odnosa dvaju Crkava. Sugovornici su se dotakli širokog broja tema uključujući i onih vezanih uz bilateralne odnose, kao i problema svepravoslavnog jedinstva.”

Ovim je riječima pročelnik odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve mitropolit Hilarion Alfejev komentirao susret poglavara Ruske pravoslavne Crkve patrijarha Kirila i carigradskog patrijarha Bartolomeja održan u Istanbulu.

U razgovoru za portal Pravmir, mitropolit Hilarion je diplomatski izbjegao dati konkretne odgovore na pitanje koje vjerničku javnost najviše interesira, a to je status Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevskog patrijarhata koju pravoslavne Crkve službeno smatraju raskolničkom Crkvom, priznajući isključivo Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu Moskovskog patrijarhata.

Premda javnosti nisu otkriveni konkretni detalji ili eventualni zaključci razgovora dvojice patrijarha, budući da službene izjave nakon sastanka sadrže isključivo načelne stavove o važnosti međusobnog dijaloga i odgovornosti za čitavu Crkvu, brojni mediji pišu kako bi carigradski patrijarh u idućim mjesecima mogao donijeti odluku o zahtjevu Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevskog patrijarhata za priznanjem njezine autokefalnosti, koju je jednostrano proglasila 1992. godine, te kako bi odluka navodno mogla biti u korist Kijevskog patrijarhata.

Ipak, komentirajući pisanja nekih grčkih medija, mitropolit Hilarion uvjeren je kako carigradski patrijarh “neće liječiti postojeći raskol stvaranjem novog raskola”, te naglasio kako poglavari tijekom sastanka nisu mogli donijeti nikakve konkretne odluke budući da Pravoslavnom Crkvom upravlja sabor biskupa, a u vremenu između sabora Crkvu vodi Sveti sinod.

“Svaki patrijarh predstavlja i nastupa u ime svoje Crkve, ali odluke se ne donose ‘iza zastora’ već na saboru svih Crkava”, rekao je mitropolit Hilarion dodavši kako su Istanbul napustili “s pozitivnim osjećajima i u vrlo dobrom raspoloženju”.

Ne ulazeći u detalje složenih povijesnih odnosa Ukrajine i Rusije, na čije prostore kršćanstvo dolazi u 10. stoljeću, spomenimo barem najvažnije događaje iz suvremene povijesti koji su vjersku situaciju u Ukrajini dodatno zakomplicirali.

Naime, u vrijeme komunističke vlasti Ruska pravoslavna Crkva protezala je svoju jurisdikciju na čitavu Ukrajinu na čijem je teritoriju postojao takozvani Ukrajinski egzarhat Ruske pravoslavne Crkve. Posljednji egzarh bio je mitropolit Kijeva Filaret Denisenko koji je u vrijeme političkih promjena u bivšem Sovjetskom Savezu želio osigurati što veću autonomiju Pravoslavne Crkvu u Ukrajini. Na sinodu Ruske pravoslavne Crkve u listopadu 1990. godine, biskupi su odlučili umjesto Ukrajinskoga egzarhata stvoriti Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu, priznajući joj “nezavisnost i autonomiju u administraciji”.

Dva mjeseca nakon proglašenja ukrajinske neovisnosti, Sinod Ukrajinske pravoslavne Crkve proglasio je vlastitu autokefalnost tražeći da to prihvati i Sinod Ruske pravoslavne Crkve, no biskupi koji su bili lojalni Moskovskom patrijarhatu izabrali su nadbiskupa Vladimira za mitropolita Kijeva i cijele Ukrajine i Ukrajinske pravoslavne Crkve, a suspendirali kijevskoga mitropolita Filareta. Njihovu odluku potvrdio je i Sinod Ruske pravoslavne Crkve koji je Filareta izopćio iz Crkve. Unatoč svemu, 25. i 26. lipnja 1992. godine proglašena je Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevskoga patrijarhata, na čijem je čelu patrijarh Filaret.

Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko u travnju ove godine obratio se Svetomu sinodu Carigradske patrijaršije i patrijarhu Bartolomeju sa zamolbom da pomogne u proglašenju autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevskog patrijarhata, što je naišlo na snažan otpor prvenstveno Ruske pravoslavne Crkve, ali i Ruske države.

Na koncu spomenimo kako se oko 80% Ukrajinaca deklarira kršćanima. Oko 67% stanovništva čine pravoslavci, oko 0,8% rimokatolici, 9% grkokatolici, oko 2,2% protestanti, a oko 11% stanovništva ne pripada ni jednoj vjerskoj zajednici.

Na prostoru Ukrajine prisutne su tri pravoslavne Crkve: Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovskog patrijarhata, Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevskog patrijarhata, te Ukrajinska autokefalna pravoslavna Crkva.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net