Legalizacije eutanazije donijela je milijunske uštede u kanadskom proračunu za zdravstvo, a daljnjim zakonskim proširenjima uštedjelo bi se još više. Bio bi ovo jednostavni sažetak Parlamentarnog financijskog izvješća objavljenog 20. listopada čija je svrha ponuditi ekonomsku i financijsku analizu zakona u svrhu veće „transparentnosti i odgovornosti“. Kako piše CNA, Financijsko izvješće otkriva kako su troškovi zdravstvene skrbi neproporcionalni, odnosno kako oko 20% proračuna za zdravstvo odlazi na samo 1% korisnika – umiruće koji se nalaze u posljednjoj godini ili posljednjem mjesecu života. Istovremeno, u spomenutom izvješću tvrdi se kako navedeni podatci nipošto ne smiju biti tumačeni kao zagovaranje eutanazije u svrhu smanjenja troškova. Doista nevjerojatno!

Hladnim računovodstvenim jezikom izvješća u isti su koš vjerojatno svrstani teški bolesnici i uštede ostvarene odustajanjem od njihova liječenja, te spajalice, toner, papiri ili boce s vodom, čijom bi se racionalnijom uporabom također nešto moglo uštedjeti. Primjer je to propagande koju smo već vidjeli u ne tako davnoj povijesti, kada su njemački učenici u vrijeme nacizma tijekom nastave matematike učili zbrajati na iznosima državnih troškova za zdrave i bolesne osobe i tako usputno bivali poučeni kako su bolesni ljudi trošak i teret…

Prema objavljenim podatcima, od legalizacije eutanazije u lipnju 2016. godine ostvarena je ušteda od oko 66 milijuna američkih dolara, jer je umjesto palijativne skrbi pacijentima omogućena eutanazija, a nakon što je Vrhovni sud u Quebecu donio odluku kako eutanazija ne smije biti pridržana isključivo za one pacijente koji su na koncu svog života i bliži im se prirodna smrt, već mora, pod određenim okolnostima, biti omogućena svima, ušteda u proračunu mogla bi biti još veća, te premašiti ukupan iznos od 113 milijuna američkih dolara.

„I dok se ovaj iznos čini značajnim, on predstavlja 0,08% ukupnog provincijskog proračuna za zdravstvo“, tj. „zanemari dio proračuna“, stoji u izvješću. Ipak, u izvješću se predviđa kako će tijekom 2021. godine od eutanazije umrijeti 6.465 osoba, dok će predviđenim proširenjem zakona o eutanaziji još 1.164 osobe umrijeti iz istog razloga.

Novi nacrt zakona o eutanaziji C-7 objavljen je u veljači ove godine, no rasprava o zakonu usporena je zbog pandemije koronavirusa. Prijedlog novog zakona komentirali su kanadski biskupi, te u svojoj izjavi izrazili veliku zabrinutost predloženim nacrtom, te naglasili kako je pacijentima nužno osigurati primjerenu palijativnu skrb.

„Nedvosmisleno potvrđujemo i izražavamo temeljno uvjerenje u svetost svakog ljudskog života, vrijednost koju dijelimo s mnogima u našoj zemlji, uključujući i osobe druge vjeroispovijesti ili nevjernike. Unatoč eufemizmu, naziv ‘medicinska pomoć pri umiranju’ ostaje jednostavno eutanazija i potpomognuto samoubojstvom tj. Izravno oduzimanje ljudskog života ili sudjelovanje u samoubojstvu, koje se nikada ne može opravdati“, poručio je predsjednik Kanadske biskupske konferencije mons. Richard Gagnon u pismu premijeru Justinu Trudeau.

Eutanazija je  u Kanadi legalizirana 2016. godine, čime se ta zemlja pridružila malom broju europskih zemalja koje su legalizirale eutanaziju, a od kojih najliberalniji zakon ima Belgija. U veljači 2015. godine kanadski Vrhovni sud srušio je stoljetni zakon koji je zabranjivao potpomognuto samoubojstvo jer je prema ocjeni sudaca, kršio Povelju prava i sloboda budući da su mnogi zbog zabrane eutanazije prerano izvršavali samoubojstvo, bojeći se da to, zbog neizdrživih bolova, neće moći učiniti kasnije. Odlukom suda, pravo na potpomognuto samoubojstvo ima svaka „uračunljiva odrasla osoba koja svjesno pristaje na prekid života, a nalazi se u teškom i neizlječivom stanju bolesti ili nemoći koje uzrokuju nepodnošljive patnja za pojedinca.“ Prema prijašnjem zakonu bolesnik je mogao tražiti lijekove za ublažavanje bolova, odbiti umjetno davanje hrane i vode ili medicinsku opremu za održavanje života, međutim nije imao pravo na liječničko potpomognuto samoubojstvo.

Par godina nakon što je devetero sudaca kanadskog Vrhovnog suda srušilo stoljetni zakon koji je zabranjivao potpomognuto samoubojstvo, eutanazija je shvaćena gotovo kao dužnost, a ne više samo kao pravo, što potvrđuju različiti primjeri među kojima je i onaj iz kanadske bolnice koja u svojoj čekaonici oglasom poziva sve koji trpe zbog svoje bolesti, da svoje patnje okončaju eutanazijom, ali i izvješće Kanadske vlade u kojemu stoji kako je više od trećine onih koji su zatražili „pomoć pri umiranju“ priznalo kako se osjeća teretom svojim obiteljima ili skrbnicima.

Podsjetimo kako je prema nauku Katoličke Crkve eutanazija u deklaraciji o eutanaziji “Iura et bona”  iz 1980. godine definirana kao “čin ili propust koji po svojoj naravi ili nakani prouzrokuje smrt s ciljem da bi se na taj način uklonila svaka bol”, u potpunosti je neprihvatljiva. Nauk Crkve o eutanaziji jasno je izložen u Katekizmu Katoličke Crkve:

“Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. (KKC 2277)

Katekizam Katoličke Crkve spominje i tzv. “pasivnu eutanaziju”, gdje se, za razliku od “aktivne”, odustaje od “terapeutske upornosti” ili se uporabom analgetika, kao neželjeni učinak, skraćuju dani života. (Vidi: KKC 2278; 2279)

Eutanaziju je više puta osudio i papa Franjo, a osobito snažne riječi uputio je tijekom audijencije za 350 članova Talijanskoga saveza udrugā liječnikā i stomatologā ponovivši kako eutanazija i potpomognuto samoubojstvo nisu odluke povezane sa slobodom bolesnika, već odbacivanje onoga tko trpi i izraz lažne samilosti prema osobi koja želi umrijeti.

„Medicina je, po definiciji, služenje ljudskom životu, stoga je nezaobilazno shvaćanje osobe u njezinoj duhovnoj i materijalnoj cjelovitosti, u njezinoj individualnoj i društvenoj dimenziji…  Liječnik treba vidjeti muškarca ili ženu koje valja pratiti savjesno, razumno i sa srcem, posebno u najtežim trenutcima. Takvim se ponašanjem može, i mora, odbaciti svaka napast – potaknuta također zakonskim promjenama – da se medicina rabi kako bi se udovoljila eventualna želja bolesnika da umre, pružajući pomoć za samoubojstvo, ili uzrokujući izravno smrt eutanazijom. Riječ je, naime, o kraćim postupcima u odnosu na odluke koje bi mogle izgledati kao izraz slobode osobe, kada uključuju mogućnost odbacivanja bolesnika, ili o lažnoj samilosti pred zahtjevom osobe za pomoć da što prije umre“, kazao je papa Franjo, te podsjetio na encikliku ‘Evangelium vitae’ svetoga Ivana Pavla II. koji je eutanaziju prokazao kao „perverziju pravog sažaljenja“ koje se rađa ondje gdje se „život cijeni samo u mjeri u kojoj donosi užitak i blagostanje“, dok je „put ljubavi i istinske samilosti potpuno drugačiji“.