Prema podacima Međunarodne pomorske organizacije (IMO), u blizini Hormuškog tjesnaca – jedne od strateški najvažnijih pomorskih ruta na svijetu – nalazi se otprilike 20.000 mornara.

Međutim, osim ekonomskog i geopolitičkog utjecaja, rat „narušava mentalno zdravlje tih radnika“, rekao je biskup emeritus Luis Quinteiro Fiuza iz Tui-Viga u Španjolskoj, voditelj Apostolata mora, u izjavi za ACI Prensu.

„Oni koji su zaglavili na tim brodovima, koji tjednima ne mogu prijeći tjesnac, žive u stalnoj tjeskobi“, rekao je, ukazujući na to da ti mornari žive „s vrlo stvarnim strahom da bi sve moglo završiti u bilo kojem trenutku bombardiranjem“.

U tjednu nakon vazmenog trodnevlja, Quinteiro bi trebao otputovati u London kako bi održao sastanke na visokoj razini u IMO-u – agenciji Ujedinjenih naroda odgovornoj za sigurnost pomorske trgovine – koja je predložila stvaranje „sigurnog pomorskog koridora“ kako bi se brodovima omogućilo da napuste regiju Perzijskog zaljeva i prođu kroz Hormuški tjesnac bez rizika.

„Suočavamo se s uistinu dramatičnom situacijom za sve, ali posebno za pomorce i njihove obitelji“, naglasio je Quinteiro. Unatoč logističkim ograničenjima u regiji gdje praktički nema kršćanske prisutnosti, Apostolat mora održava kontakt s nekim obiteljima onih koji su trenutno zaglavili na brodovima.

„Obitelji ovo proživljavaju s ogromnom boli. Užasnute su, prate događaje iz minute u minutu, a mnogi nam kažu da su potpuno izvan sebe“, podijelio je.

Da stvar bude gora, u mnogim slučajevima, izolacija plovila koja nisu mogla proći kroz Hormuški tjesnac od početka rata gotovo je potpuna: „Trenutno postoje brodovi s isključenim internetom. To je situacija potpune izoliranosti.“

„Zamislite da ste na brodu i gledate kako pored vas lete projektili ili sredstva za uništenje. Kako se osoba mora osjećati usred toga?“, rekao je Quinteiro, objašnjavajući da je misija Crkve u ovom trenutku pružiti emocionalnu i duhovnu podršku i mornarima i njihovim obiteljima.

Ovaj stalni pritisak, u kombinaciji s nemogućnošću napuštanja područja, dodatno pogoršava situaciju: „Ne mogu se vratiti u svoju domovinu. Nasukani su. To je prava riječ: potpuno nasukani.“

„Devedeset posto globalne trgovine odvija se morem, no nažalost zaboravljamo pomorce. Štoviše, to je sve neprivlačnije zanimanje, u kojem uglavnom rade ljudi iz siromašnijih zemalja, što pogoršava nepravde“, primijetio je prelat.

Papa Lav XIV. spomenuo je – iako neizravno – one koji su ostali zaglavljeni u Hormuškom tjesnacu tijekom Angelusa na Cvjetnicu pozvavši na molitvu za pomorce koji pate od posljedica sukoba.

Prošlog studenog, papa Lav je priznao pravni status Apostolata mora, čime je ojačana uloga organizacije kao instrumenta duhovne i ljudske pratnje za ljude koje se često zanemaruje, unatoč tome što su bitni za funkcioniranje globalne trgovine.

Godine 1977., tadašnja Papinska komisija za migrante objavila je dekret Apostolatus Maris, ažurirajući propise nakon Drugog vatikanskog koncila. Dva desetljeća kasnije, sveti Ivan Pavao II. obnovio je ovu obvezu motu proprijem Stella Maris, učvršćujući misiju Crkve u pomorskoj sferi. Nedavno je papa Franjo povjerio vodstvo ovog rada Dikasteriju za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, naglašavajući važnost sveobuhvatne skrbi za ljude na moru.

„U pomorskom svijetu postoji velika potreba za pravdom. Evangelizirati danas znači biti uz te ljude, pratiti ih i dati im osjećaj da nisu sami: to znači ne samo braniti pravdu i prava radnika, već i nuditi bliskost, utjehu i nadu usred ekstremnih situacija“, objasnio je Quinteiro.