Na spomendan Sv. Jeronima, 30. rujna u Sarajevu je sahranjen svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Adnan Petar Mihael Jašarević, javlja portal Nedjelja.ba.

Misu zadušnicu u crkvi Sv. Ćirila i Metoda, u sklopu Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (VBS) u Sarajevu, predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić. S njim u koncelebraciji bilo je 70-ak svećenika.

Na početku je okupljene pozdravio i izrazio sućut rektor VBS-a preč. Zdenko Spajić, kazavši kako je „ova kuća često doživljavala da se njezini stanovnici vrate u nju ponovno živjeti ili kao gosti“, ali da ne pamti da se njezin, skoro dojučerašnji stanovnik na ovakav način ondje vratio.

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja, kardinal Vinko uputio je svoju propovijed početno kazavši kako mu teško pada da u kratkom vremenskom razdoblju ispraća dvojicu svećenika, i to obojicu Sarajlija. „Mi sad ne stojimo samo pred tajnom smrti, nego i pred tajnom života. Naš dragi subrat, misnik Adnan Petar Mihael imao je svoj jedan karakterističan put traženja Boga. To je ono što posebno mene nekako dira – na koji način se borio (…) Ljudi koji su imali, nekako, redovan put rasta u vjeri ne razumiju to, i to sam očito primijetio da nisu mogli razumjeti to njegovo traženje. Zato sam na poseban način Bogu zahvalan što mu je Bog kroz razne kušnje očitovao sebe. On je Boga zavolio, on je Crkvu zavolio, on je svoje svećeništvo zavolio. A eto, Bog je vidio da je sazrio za Nebo. Po ljudskom gledano – to je vrlo rano jer tek je počeo stasati kao svećenik, raditi kao svećenik stoga želim posebno zahvaliti onima koji su to razumjeli. Poglavito želim zahvaliti ocima isusovcima jer su mu otvorili vrata, rado ga prihvatili, na Radio Mariji je djelovao… A onda – gdje god je bio pokušao je svjedočiti ono što u sebi nosi, ono što nas često opterećuje da mi ljude gledamo ukalupljeno – kako mi zamišljamo, međutim, svatko je od nas Božje dijete, svatko je različiti, svatko od nas ima svoj životni put“, kazao je nadbiskup vrhbosanski.

Nakon mise zadušnice, okupljeni su se, zajedno s lijesom pok. vlč. Jašarevića, uputili ka Gradskom groblju Bare.

Njegovi zemni ostatci ukopani su u svećeničkoj grobnici, do koje je pokojnika, uz molitvu krunice, ispratio uistinu veliki broj vjernika, svećenika, redovnica, bogoslova, rodbine, prijatelja – sa svih strana, župljana župa u kojima je djelovao, ali i svih sarajevskih župa. Sprovodne obrede na Barama predvodio je vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić. Nakon što je njegovo tijelo položeno u grobnicu, pjesmom su ga ispratili članovi Neokatekumenskog puta.

Preminuo nakon operacije

Podsjećamo, svećeniku, kojeg su od milja zvali vlč. Ado, pozlilo je u nedjelju 26. rujna te je prebačen u sarajevsku bolnicu „Dr. Abdulah Nakaš“ gdje je dan kasnije i operiran. Unatoč tome, u jutarnjim satima 28. rujna, izgubio je bitku za život.

Adnan Jašarević rođen je 30. siječnja 1992. u Sarajevu. U glavnom bh. gradu proveo je cijelo djetinjstvo te završio osnovnu i srednju školu. Bio je dijete iz mješovitog braka. Kršten je 7. srpnja 2007. u sarajevskoj protestantskoj zajednici. Kasnije je prešao u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 2019. godine te je bio na službama župnog vikara na Kupresu i u katedralnoj župi u Sarajevu.

Htio biti policajac, krstio se pa postao svećenik

Prije nekoliko godina, posvjedočio je kako je prvo postao vjernikom, potom katolikom i naposljetku svećenikom.

Nakon krštenja je, kako kaže, u sebi shvaćao kako mu nešto nedostaje pa je polako počeo otkrivati Katoličku Crkvu te, nakon promišljanja, stupio u puno jedinstvo s Katoličkom Crkvom. Zatim se krizmao, uzeo ime Petar Mihael i upisao Katolički bogoslovni fakultet. Kao dječak htio je biti policajac, ali je nakon srednje škole, nakon što je postao katolik i svakodnevno odlazio na svete mise, polako počeo mijenjati mišljenje.

Objasnio je kako je datum njegova krštenja, 7. srpnja 2007. godine, znakovit jer je toga dana papa Benedikt XVI. izdao motuproprij Summorum Pontificum kojim je otvario vrata ponovnom služenju tradicionalne latinske mise.

“Tako i ja, kad sam u svojem traženju upoznavao Katoličku Crkvu… Latinski jezik, tamjan i izrazita pobožnost su stvari koje sam smatrao svojstvenima njoj. Gospodin mi je 2011. dao mogućnost da nekoliko puta budem nazočan tridentskoj misi ili, kako ju je Benedikt nazvao, izvanrednom obliku Rimskog misala. Imao sam priliku i ministrirati tada, te je prvi put dovedena u pitanje moja želja postati policajcem”, svjedočio je.

Njegova želja se promijenila prigodom pohoda Svetog Oca Zagrebu 2011. godine, kada je papa Benedikt XVI. prošao pokraj njega na svega desetak metara. “Gledao sam u njega i imao sam osjećaj da nam se pogled susreo”, prisjeća se. Naposljetku je na trećoj godini studija primljen u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište kao svećenički kandidat.

“Sve one koji razmišljaju o svećeništvu potičem odazvati se ovoj uistinu velikoj avanturi, da svoj poziv povjere presvetoj Bogorodici, kraljici apostola, da Ona, pred prijestoljem svojega Sina zagovara poziv i želju postati svećenikom. Ukratko: da se odvaže odazvati se Kristu Kralju jer On ne vara”, rekao je Adnan Petar Mihael 2019. godine, nedugo nakon što je postao svećenikom.