“Četiri mjeseca života” odzvanjalo mu je u glavi nakon što su mu liječnici izrekli dijagnozu – Glioblastom – najčešći i najagresivniji tumor mozga. J.J. Hanson do tada nikada nije razmišljao o eutanaziji, ni sam ne zna kako bi se prije bolesti odnosio prema tom problemu, ali sada se suočio s pitanjem: “Trebam li odustati ili je ovo vrijedno borbe?”

Ubrzo nakon što je čuo šokantne vijesti ovaj perspektivni mladić, koji je diplomirao politologiju, služio u marincima te imao posao na dobroj poziciji u uredu bivšeg guvernera savezne države New York, isprobao je različite metode liječenja, pa čak posluživši i kao “laboratorijski štakor” za nove lijekove. Međutim situacija je bila sve gora.

“Četiri tjedna nisam mogao izaći iz kreveta”, rekao je u razgovoru koji je prenijela Aleteia. “Tijekom bolesti prolazio sam kroz velike teškoće, puno emocionalnih problema s mojom obitelji, mojom ženom. To je veliki teret za obitelj i one koji su ti bliski.”

Rak, kao i posljedice koje su se odrazile na njega i obitelj, povukli su ga u depresiju: “Počeo sam se pitati: ‘Trebam li se prestati boriti i krenuti drugim putom?’ Jer svi su mi rekli kako se radi o neizlječivoj bolesti. Tri različita liječnika poručila su mi kako ne mogu pobijediti ovu bolest.”

U jednom trenutku Hanson se trgnuo, marinac u njemu progovorio je: “Borit ćemo se protiv ovoga svim sredstvima”. Uskoro je opet bio na nogama, pronašavši svoju motivaciju i trgnuvši se iz depresije koja mu je postala svakodnevica: “Da sam izabrao eutanaziju ne bih osjećao bol, ali moja žena bi ju osjećala cijeli život. Moj sin ne bi imao još jedan dan koji bi mogao provesti sa mnom.”

Danas, dvije godine nakon dijagnoze koja mu je život pretvorila u agoniju i gdje je svaki dan gledao smrti u oči, Hanson je pobijedio. Ne samo da je probio sve granice koje su mu liječnici postavili nego više i nema traga tumoru u njegovu mozgu. Stoga je odlučio usmjeriti svoju snagu na zakone o eutanaziji koji ljudima oduzimaju nadu, upravo onu nadu koja je u njemu postala snaga za spas.

Njegov slučaj dogodio se u isto vrijeme kao i slučaj mlade žene Brittany Maryland koja je zbog identične bolesti odlučila skončati svoj život. “Mediji su govorili kako ne postoji alternativa”, prisjeća se Hanson. “Jedini izbor koji si imao bila je bolna smrt ili preseljenje u Oregon (eutanazija je dozvoljena u Oregonu, op.a.). Dva su razloga zbog kojih znam da to nije istina.”

Kao prvo, postojale su osobe koje su preživjele tu bolest; kao drugo, čovjek si ne mora oduzeti život kako bi umro dostojanstveno.

“Znao sam da postoje odlični načini (poput hospicija) za ljude kojima se bliži kraj i koji pate od neizlječive bolesti, kako bi produžili život, uživali u njemu te proveli vrijeme s obitelji.”

Hanson je danas predsjednik organizacije Patients Rights Action Fund koja se bori protiv legalizacije eutanazije, a trenutačno je glavno bojno područje savezna država New York u kojoj se raspravlja o zakonu o potpomognutom ubojstvu.

Hanson smatra kako se eutanazija, suprotno argumentima pobornika potpomognute smrti, ne tiče samo osobe koja pati, već utječe na mnogo ljudi: “Praktički ljudima dajete lagan način da izvrše samoubojstvo. Stvara se kultura koja glorificira samoubojstvo i gdje se poručuje: ‘Ovo je hrabar način umiranja.'”

“Oni koji su pod najvećim rizikom i utjecajem ove odluke (legalizacije eutanazije u državi New York, op.a.) su najranjiviji. Kao društvo ne bismo smjeli povećavati rizik (od smrti) već im pomoći pronaći bolju alternativu. Mnogi ljudi kažu kako žele imati ovu opciju jer se boje boli ili se boje kako će biti teret. Mali je broj ljudi koji to zapravo i doživi. Većina umre na jedan miran i dostojanstven način”, zaključio je Hanson čija je borba pravi primjer kako nada i borba za život mogu nadvladati i njegove najteže dijelove.

Pogledajte video o životu J.J. Hansona (*video je snimljen prije više od godinu dana kada je Hanson još uvijek imao rak)

Tino Krvavica, Aleteia | Bitno.net