Nekoliko posljednjih stoljeća, islam proživljava duboku teološku krizu. U isto vrijeme, suočio je cijeli svijet oči u oči s ozbiljnim problemom terorizma.  Od Bataclana i Bruxellesa do Berlina, Londona, Saint-Etienne-du-Rouvraya, ime islama uvijek je bilo spominjano u terorističkim napadima.

Postalo je kao kutija igračaka: unutar islama možeš naći što god želiš. Tekstovi tolerancije i praštanja postoje, ali i tekstovi nasilja i mržnje, posebno u haditima i religijskim mišljenjima (fetva).

Milijuni muslimana se više ne vide u ovom političkom islamu koji se prezentira kao miran i tolerantan, ali ne može bez viktimizacije i konflikta ili mržnje prema drugima. Na tisuće se muslimana srami kada vidi svoju religiju kako postaje ideologija smrti i terorizma.

Većina islamskih vođa u Francuskoj i Europi dolazi iz političkog islama ili radi za strane zemlje koje koriste prisutnost islama i muslimana kao političko sredstvo kako bi upravljali sa svojim odnosima s europskim zemljama.

Europski su muslimani bili iznenađeni valom islamskog terorizma koji je pogodio gradove Europe. U isto vrijeme, nisu mogli pružiti uvjerljive odgovore europskim građanima. Oni su pak čekali na jasnu i snažnu osudu s njihove strane.

Tekstovi mržnje, nedostatak reforme i pasivnost mnogih imama i islamskih vođa indirektno su ohrabrili terorističku industriju da djeluje u ime islama. Ove vođe nisu oklijevale:

  1. suprotstaviti se republičkim imamima koji su nedvosmisleno osudili napade i posjetili mjesta napada poslije zločina, pozivajući vlasti da ih ne prime ili se obračunaju s njima
  2. odbiti posjetiti mjesta napada govoreći da islam nema odgovornosti
  3. odbiti objaviti fetvu osuđujući ove kriminalce kao ne-muslimane
  4. pokušati opravdati zločine terorista citirajući marginalizaciju i diskriminaciju muslimana u banlieuesima (siromašnim četvrtima) Francuske i nekih europskih zemalja
  5. napraviti savez s islamističkim grupama znanima po svojoj mržnji i nasilju posebno prema Židovima i zapadnjacima
  6. izuzeti iz džamija i s posla tolerantne imame, pokušati ih diskreditirati kroz državno priznata vijeća. Ovo je slučaj Francuskog vijeća muslimanske vjere (Conseil francais du culte musluman) koji je započeo nemilosrdan rat protiv republičkih imama.

Zbog ove situacije nijedna jaka poruka nije bila poslana teroristima kako bi ih natjerala da razumiju da su im muslimani također prvi neprijatelji.

Najšokantniji događaj bio je ubojstvo oca Jacquesa Hamela, prerezanog grkljana u njegovoj crkvi. Kako su dvojica mladih muslimana mogla to učiniti? Kako su došla do tolike mržnje i opakosti? Jesu li se molili u džamiji? Jesu li slušali jednog imama posebno? U kakvoj su obitelji živjeli? Francuski islamski vođe nisu pokazali nikakav interes za ova pitanja. Nikakav sastanak imama nije sazvan! Nijedna ozbiljna studija nije provedena kako bi se razumio ovaj i mnogi drugi zločini!

Kad smo ovo upitali, otpustili su nas s posla. Optužili su nas da smo suradnici, izdajice i cionisti! Kada smo organizirali Marš protiv terora 8. srpnja kako bi poslali snažnu poruku osude terorizma i probudili muslimane te ih potaknuli da podijele odgovornost, ove vođe nisu oklijevale organizirati konferenciju za novinare u Parizu kako bi osudili našu akciju i uvrijedili nas!

Što je iznenađujuće jest da su ovo isti oni istaknuti ljudi koji su pozvali predsjednika Republike na komemoraciju na mjestu gdje je ubijen otac Hamel (pokoj mu duši).

Ovakav dvosmislen govor nije više ohrabrujuć za europska društva. Ne vjeruju više političkom islamu ili pak samom islamu. Ovakva vrsta islama ne može zauzeti važno mjesto na europskoj sceni ako ne uvjeri ponovno većinu lokalne populacije koja se počinje pitati o svojoj osobnoj kulturi i vrijednostima.

S klijentelizmom određenih političara, imama i islamskih vođa kojima nedostaje hrabrosti, islam koji danas ometa cijeli svijet ne može ni sutra biti reformiran.

Strah me je da se ovo neće dogoditi uskoro i da otac Hamel neće biti zadnja žrtva ove ludosti koja dolazi od viktimiziranog političkog islama koji nikada ne prestaje producirati mlade koji žele umrijeti za Boga umjesto da žive čineći dobro i pomažući ljudima na zemlji.

Ako islam ne promijeni svoju viziju života i kako gleda na ne-muslimane uvijek će morati patiti. I njegova kriza će učiniti da cijeli svijet pati. Još se nadamo, ali nažalost rješenje neće doći sutra jer je kriza islama ozbiljna, stara i duboka.

Što čini stvari gorima, većina islamskih vođa je pod utjecajem stranih zemalja. Isto tako, većina muslimana se smatra žrtvama i krive Zapad za kojeg smatraju da ne samo ne voli islam već ga i namjerava uništiti!

Politički islam manipulira muslimanima teorijama zavjere i viktimizacijom dok u isto vrijeme osuđuje terorizam, a zapravo je on taj koji uzrokuje mržnju i okrutnost. Duše nevinih ubijenih u Parizu, Bruxellesu, Berlinu, Manchesteru, Toulouseu i Londonu i sveta duša oca Hamela ostat će vječni svjedoci protiv ovih barbara, ali i protiv njihovih suradnika.

Prevela: Marilena B. | Bitno.net