Capture

Sveti je Otac pješice prošao kroz vrata koja vode u logor sa zloglasnim natpisom „Arbeit Macht Frei“, a potom je u malenom autu prebačen kraj baraka do mjesta gdje se na klupi zadržao u tihoj molitvi. Ivan Pavao II. pohodio je taj nacistički logor 1979., a Benedikt XVI. 2006. godine.

Papa Franjo je prije pohoda odlučio da u logoru neće održati nikakav govor, ističući kako bi radije želio ući u njega sam, u tihoj molitvi. „Želio bih otići na to mjesto užasa bez govora, bez gužve“ – objasnio je. „Sam, ući, moliti. I neka mi Gospodin udjeli milost suza.“

Sveti se Otac u logoru susreo, rukovao i poljubio s 10 ljudi koji su preživjeli Auschwitz, kratko se zadržavši sa svakim u razgovoru. Posljednji od preživjelih mu je poklonio svijeću, koju je Papa odnio pred mjesto gdje su vršena smaknuća, dodirnuvši u tišini zid pred kojim su tolike nevine osobe ubijene.

Nakon toga, pohodio je „ćeliju gladi“, gdje su nacisti ubijali zatvorenike izglađujući ih na smrt. Tamo je pogubljen i sv. Maksimilijan Kolbe, na čijem se mjestu mučeništva papa Franjo također zadržao u molitvi.

Pred međunarodnim spomenikom žrtvama u Auschwitzu Papa se zadržao u razmatranju dok je jedan rabin na Hebrejskom zapjevao Psalam 130 – De profundis, koji je potom na poljskom pročitao župnik mjesta gdje je živjela jedna katolička obitelj koja je smaknuta – uključujući djecu – zato što je skrivala i spašavala Židove. Na koncu se Sveti Otac susreo s 25 pravednika među narodima.

RV | Bitno.net