Britanski časopis Spectator objavio je ovog tjedna tekst naslova “Dokument koji otkriva zapanjujuću taktiku translobista” u kojem je novinar James Kirkup obznanio neke od ključnih metoda kojima se služe aktivisti koji žele unijeti zakonske promjene po pitanju promjene spola.

Kirkup u svom tekstu primjećuje neobičnu uspješnost aktivista za transrodna pitanja pri promicanju svojih agenda, iako je riječ o prilično malim skupinama i iako ovo pitanje ne uživa ni izbliza interes ili podršku javnosti kao na primjer homoseksualni brakovi.

“Kako su organizacije s tako malim budžetima i ograničenim resursima uspjele postići tako zapanjujuće uspjehe”, retorički se pita Kirkup, te odgovara kako je do odgovora došao naišavši na dokument koji je sastavila odvjetnička tvrtka Dentons, koja na svojim stranicama piše kako su odvjetnička tvrtka s najvećim brojem odvjetnika na svijetu.

Dokument o kojem je riječ zove se “Samo odrasli? Dobre prakse u zakonskom priznanju roda za mlade“, a svrha mu je pomoći skupinama koje promiču transrodnu agendu da utječu na zakonske promjene kako bi djeca mogla legalno promijeniti svoj spol bez odobrenja roditelja ili drugih skrbnika.

Uočavajući prepreke na koje su aktivisti za transrodna pitanja nailazili u različitim zemljama, Dentonsovi pravnici su zaključili da “roditeljski pristanak ili pristanak skrbnika može biti ograničavajuć i problematičan za maloljetnike” koji žele promijeniti spol.

Kako bi tu “prepreku” zaobišli, odlučili su preporučiti određene tehnike koje su se pokazale kao “učinkovite u napretku prava transrodnih osoba u zemljama s ‘dobrom praksom'”.

Jedan od ključnih faktora ako se želi doći do uspjeha, navode iz Dentonsa, jest biti u djelovanju brži od vlade:

“U mnogim kampanjama nevladinih organizacija koje smo proučavali, postoje jasne koristi kada organizacije uspiju biti ispred vlade i objaviti prijedlog progresivnog zakona prije nego što vlada ima vremena razviti vlastiti. Nevladine organizacije trebaju intervenirati rano u zakonodavni proces, idealno prije nego što je uopće započet. To će im dati mnogo veću mogućnost za oblikovanje vladinih agendi i konačnog prijedloga zakona nego ako interveniraju nakon što je vlada već započela razvijati vlastite prijedloge”, stoji u dokumentu.

Osim što se treba biti pravovremen u djelovanju, jedan od ključnih faktora za promicanje agende jest i “uparkiravanje” promjene zakona o promjeni spola u širu reformu kako bi se zakonske promjene po ovom pitanju lakše progurale. U dokumentu stoji:

“U Irskoj, Danskoj i Norveškoj, zakonske promjene po pitanju priznavanja roda provedene su istovremeno s drugim popularnijim reformama poput zakona o bračnoj jednakosti. To je osiguralo veo zaštite, posebice u Irskoj, u kojoj je bračna jednakost bila snažno podržana, a rodni identitet ostao zahtjevnijom temom za pridobivanje podrške javnosti.”

Treći savjet odnosi se na obavljanje stvari ‘iza leđa’ javnosti, odnosno sa što manje medijske prisutnosti. Iako će ponekad aktivisti dizati buku oko određenih sitnica, skrećući pažnju, ključne stvari se preporučuje raditi u tišini.

“Još jedna tehnika koja je vrlo uspješno korištena je ograničavanje medijskog pisanja o temi i izlaganja medijima. U određenim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, informacije o reformi po pitanju priznanja roda u glavnim su medijima krivo protumačene, te se kao rezultat toga stvorilo protivljenje. … Mnogi smatraju kako su javne kampanje štetno utjecale na napredak, budući da većina javnosti nije dobro informirana o transrodnim pitanjima, pa stoga nastaju pogrešna tumačenja.”

Umjesto javnih kampanja preporučuje se pozitivan primjer djelovanja iz Irske: “U Irskoj su aktivisti izravno lobirali kod pojedinih političara i pokušali držati medijsku prisutnost na minimumu kako bi izbjegli ovu temu.”

Na kraju, iako se dokument odnosi u prvom redu na promicanje transrodne agende, u njemu se svakako mogu pronaći univerzalni obrasci djelovanja koji se odnose i na druga pitanja koja različite progresivne lobističke skupine žele progurati, pa je savjete iz njega svakako dobro imati na umu kako bi se i kod nas prepoznala određena ideološka kretanja.

Ivo Džeba | Bitno.net