Apostolski nuncij u Njemačkoj, nadbiskup Hubertus van Megen, doveo je u pitanje tezu da bi strukturne reforme ili veća prilagodba Crkve društvu mogle zaustaviti sekularizaciju te je upozorio na neke od pristupa koji su oblikovali njemački Sinodski put. U opsežnome intervjuu za portal Katholisch.de, predstavnik Svete Stolice također se osvrnuo na budućnost Sinodske konferencije i naglasak koji taj njemački proces stavlja na pitanje „moći“.

Van Megen – koji u Njemačkoj boravi nešto više od tri mjeseca nakon gotovo 16 godina provedenih u diplomatskoj službi u Africi – uočava sličnosti između trenutačnoga stanja njemačke Crkve i procesa sekularizacije kroz koji je njegova domovina, Nizozemska, prošla prije nekoliko desetljeća. Njegova se dijagnoza provlači kroz cijeli intervju: problemi Crkve neće se riješiti pukom promjenom njezinih struktura radi usklađivanja s društvenim očekivanjima.

„Prilagodba društvu neće spasiti Crkvu“

Nuncij priznaje da njemački katolicizam prolazi kroz duboku preobrazbu. Među uzrocima pada broja vjernika navodi skandal sa seksualnim zlostavljanjima i pad nataliteta, no, dodaje i još temeljniji čimbenik: sve veći dio društva izgubio je zanimanje za ono što Crkva naviješta. „Ne smijemo se zavaravati da će Crkva biti spašena ako se dovoljno prilagodi društvu. To se neće dogoditi”, kaže nuncij. Za Van Megena polazišna je točka drukčija: „Crkva ima poruku – poruku Isusa Krista. No, društvo – moramo biti iskreni – više gotovo i ne pokazuje zanimanje za tu poruku.“

Nadbiskup smatra da Njemačka, s određenim vremenskim odmakom, proživljava procese kroz koje je nizozemska Crkva prošla ranije. „Proces sekularizacije nastavlja napredovati“, ističe.

Sinodski put iz vanjske, njemačke perspektive

Polazeći od te procjene, Van Megen se osvrće na proces reformi koji posljednjih godina potiču Njemačka biskupska konferencija i Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK). Nuncij najprije ističe pozitivan aspekt: ​​njemački su prijedlozi podneseni Rimu, umjesto da se provode jednostrano. „Načelno je dobro što je Crkva u Njemačkoj svoje željene reforme uvijek podnosila Rimu. To pokazuje da Crkva u toj zemlji ne namjerava djelovati na vlastitu ruku. Svjesna je da je dio sveopće Crkve“, kaže on. Ipak, odmah potom prepričava reakciju na koju je naišao u Africi kada se pročulo da će biti premješten u Berlin. „Kad se u Africi saznalo da idem u Njemačku, uslijedile su brojne reakcije, kako svećenika, tako i laika. Govorili su otprilike ovako: ‘O, ideš u Njemačku. Pazi se! Oni žele Crkvu kakva ne može postojati.’“ Van Megen tu reakciju ne iznosi tek kao anegdotu. „Ta napetost oko Sinodskoga puta proteže se kroz cijelu sveopću Crkvu“, dodaje.

„Nijemci često žele previše i prerano“

Afričko se iskustvo ponovno spominje dok nuncij analizira prioritete njemačkoga procesa. Van Megen ukazuje na goleme razlike među mjesnim Crkvama i upozorava na napast da se njemačke dvojbe pretvore u univerzalna pitanja. „Problemi koje imamo ovdje u Njemačkoj uopće ne postoje u mnogim afričkim zemljama. Tamo se suočavaju s potpuno drukčijim problemima“, objašnjava. Njegov je zaključak jasan: „Moj je dojam da Nijemci često žele previše i prerano.“

Van Megen zatim postavlja pitanje koje smatra temeljnijim od rasprave o bilo kojoj konkretnoj reformi: Što se reformom Crkve želi postići? „Što je motivacija iza želje za reformom Crkve? Je li ideja da ćemo provedbom ove ili one reforme spasiti Crkvu? Kao što sam već rekao, smatrao bih to iluzijom.“ Ta izjava izravno produžuje njegovu početnu dijagnozu: sekularizacija neće nestati samo zato što Crkva prilagođava svoje strukture ili nauk prevladavajućim društvenim očekivanjima.

„Moć, moć, moć“: Kritika nuncija upućena jeziku Sinodskoga puta

Na upit o određenim zahtjevima Sinodskoga puta – uključujući pitanje moći i uloge žena – Van Megen ne odgovara nabrajanjem reformi koje smatra dopuštenima. Umjesto toga, dovodi u pitanje jezik kojim se rasprava oblikuje. „Dopustite mi da postavim pitanje. Govorite o ‘vršenju moći’. Kao stranac i netko kome njemački nije materinski jezik, pitam se: zašto ljudi govore o ‘moći’, a ne o ‘autoritetu’ ili ‘služenju’?“

Za nuncija, pojam koji koristi Sinodski put već podrazumijeva određeni način shvaćanja odnosa unutar Crkve. „Meni riječ ‘moć’ nosi negativnu konotaciju; ona podrazumijeva nešto što tlači. To vidim i u mnogim dokumentima Sinodskoga puta: moć, moć, moć. Pitanje je uvijek: tko ima moć? Ta mi se riječ čini gotovo opasnom.“ Pitanje moći zauzelo je središnje mjesto u njemačkome procesu koji je posljednjih godina predložio reforme vezane uz vršenje biskupske vlasti, sudjelovanje laika i stvaranje trajnih struktura za zajedničko donošenje odluka.

Rim još uvijek razmatra Sinodsku konferenciju

Van Megen također iznosi informacije o jednome od ključnih otvorenih pitanja između Rima i njemačke Crkve: Statutu za buduću Sinodsku konferenciju, osmišljenu kako bi osigurala institucionalni nastavak Sinodskoga puta.

„Nadam se da ću krajem listopada moći otputovati u Rim. Ključni je razlog saslušati i procijeniti u kojoj se fazi nalazi ova rasprava te kako Kurija gleda na to pitanje.“ Na izravno pitanje očekuje li da će Rim na kraju odobriti Statute, izbjegava dati preuranjen odgovor. „Rim nije Berlin; neke stvari u Vatikanu jednostavno traju malo dulje. Naposljetku, Njemačka nije jedina zemlja kojom se Kurija mora baviti.“ Ističe i ključnu stvar: „Mnogo toga ovisi i o tome kako Papa gleda na to pitanje. Upravo zato želim što prije otputovati u Rim kako bih stekao bolji uvid u situaciju.“