Dok su u vrijeme nacističke okupacije nizozemski liječnici završavali u koncentracijskim logorima jer su odbijali eutanazirati svoje sunarodnjake, većina njihovih današnjih kolega nema takvih poteškoća. Potvrđuje to i posljednja inicijativa nizozemske vlade kojom se želi ozakoniti “eutanazija za sve”.

U izvješću ministarstava pravosuđa i zdravstva upućenom nizozemskom parlamentu stoji kako bi se osobama koje “nakon ozbiljnog razmišljanja zaključe kako je njihov život dovršen, moralo, pod strogim i promišljenim kriterijima, omogućiti da okončaju svoj život na po njima dostojanstven način”.

Ovakvim proširenjem zakona o eutanaziji koji je Nizozemska donijela još 2002. godine, “pravo na smrt” bilo bi omogućeno svim “starijim osobama”, neovisno o njihovom zdravstvenom stanju. U izvješću nije izričito navedena minimalna dobna granica potrebna za “uživanje” ovog prava.

Odluka spomenutih ministarstava još više čudi uzmemo li u obzir informaciju koju prenosi The Guardian, a prema kojoj je prethodno osnovano povjerenstvo zaključilo kako ovakvo proširenje zakona nije potrebno.

“Kabinet smatra kako je zahtjev (za eutanazijom) onih ljudi koji nepodnošljivo trpe i nemaju nadu, legitiman čak i ako ne postoji medicinski razlog”, stoji u izvješću.

Posljednji prijedlog samo je još jedan korak u daljnjoj liberalizaciji nizozemskog zakona o eutanaziji, a broj osoba koje od 2002. u Nizozemskoj mogu legalno zatražiti eutanaziju vrtoglavo raste. Službeni podaci govore kako se broj zahtjeva u posljednjih trinaest godina učetverostručio, te je iz godine u godinu sve veći.

– Od 2008. broj smrti počeo je rasti za 15% godišnje. Prema izvješću vijeća (za nadzor nad postupcima eutanazije), 2012. godine bilo je 4188 slučajeva (u usporedbi s 1882 slučaja 2002. godine). Nastavak trenda vidljiv je i u 2013. i očekujem kako će ove ili sljedeće godine broj premašiti 6000 –  upozorio je Theo Boer, nizozemski profesor medicinske etike i jedan od najvećih zagovornika legalizacije eutanazije u Nizozemskoj koji je nakon 12 godina iskustva primjene zakona o eutanaziji, promijenio svoje mišljenje.

Prema posljednjim podacima, u 2015. godini 5516 Nizozemaca zatražilo je eutanaziju.

Ovakav zahtjev “eutanazije za sve” zapravo potvrđuje razmišljanje belgijskog filozofa Hermana De Dijna koji je svoje belgijsko društvo nazvao “sentimentalističkim društvom” koje slijedi samo one etičke vrijednosti povezane s potragom za individualnom srećom i blagostanjem. Njegovo razmišljanje u ovom slučaju možemo primijeniti i na Nizozemsku u kojoj je “pravo na smrt” nadvladalo “pravo na život”, a gubitak životnog smisla, kao i poštovanja prema životu, postala jedna od najtežih bolesti.

“Ako bolesnik traži da ga se ubije, podbacili smo u pružanju njege”, poznata je izjava Cicely Saunders, britanske medicinske sestre i osnivačice pokreta palijativne skrbi. U ovom slučaju možemo reći da je čitavo društvo podbacilo ukoliko zdrave osobe zahtijevaju eutanaziju.

Ponovimo kako je prema nauku Katoličke Crkve, eutanazija, definirana u deklaraciji o eutanaziji „Iura et bona“ iz 1980. godine kao „čin ili propust koji po svojoj naravi ili nakani prouzrokuje smrt s ciljem da bi se na taj način uklonila svaka bol“, u potpunosti neprihvatljiva.

Nauk Crkve o eutanaziji jasno je izložen u Katekizmu Katoličke Crkve: „Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju.” (KKC 2277)

Miodrag Vojvodić | Bitno.net